Svijet Sapunica
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Go down
Kristina
Kristina
Admin
Posts : 6040
Join date : 2017-09-15
Age : 33
Location : Laguna negra

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Thu May 16, 2019 4:03 pm
-Imaćeš moju punu podršku.
-Nisam to zaslužio. Previše sam te povredio.
-To sad više nije ni važno. Želim da moja ćerka ima dobrog i zdravog oca. I zbog toga ću se svim silama truditi da ti pomognem da to postaneš.

Svaka joj čast. Malo ko bi se bakćao s takvim čovjekom, jer najčešće lažu da se žele promijeniti, i najčešće su beznadežni slučajevi.

Sve ovo je odlična fotomontaža.

Kako mi fotošop nije pao na pamet. Laughing Laughing Laughing

-Zadovoljna? Možemo li sad da spavamo?

Kreten! Evil or Very Mad Evil or Very Mad

-Imam novi zadatak za tebe. Zove se Ernesto Tores. Počeo je da pravi probleme. Moraš ga likvidirati.“

E ovom se uopšte nisam nadala! Shocked Shocked Shocked  Dakle Ernesto je govorio istinu. Dakle, Laura je ili profesionalni ubica ili dio neke mafije kojoj se Ernesto zamjerio zbog svojih čalanaka. Sviđa mi se zavrzlama.


Pilar je izlazila iz svlačionice u spa centru. U trenutku nepažnje se sudarila sa nekim dečkom.

Nazire se nova ljubavna priča. Very Happy

Nakon dužeg ubedjivanja Ernesto je pristao da ode na kafu sa njom. Seli su u obližnji kafić. Ispričala mu je celu istinu.

Nisam očekivala da će mu tek tako reći istinu u koju je teško povjerovati. Sad očekujem da joj Ernesto pomogne i da postanu tim. Very Happy

____________
Amnezija - Page 2 Granho16
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Thu May 16, 2019 6:19 pm
Svaka joj čast. Malo ko bi se bakćao s takvim čovjekom, jer najčešće lažu da se žele promijeniti, i najčešće su beznadežni slučajevi.

U ovoj noveli Liset je onaj lik koji nije glavni a koji ja volim.

E ovom se uopšte nisam nadala! Shocked Shocked Shocked Dakle Ernesto je govorio istinu. Dakle, Laura je ili profesionalni ubica ili dio neke mafije kojoj se Ernesto zamjerio zbog svojih čalanaka. Sviđa mi se zavrzlama.

Da. On nju ne poznaje.

Nazire se nova ljubavna priča.

Ivan i jos neki likovi koji ce se pojaviti oko njega su jako bitni za jedan deo price.


Nisam očekivala da će mu tek tako reći istinu u koju je teško povjerovati. Sad očekujem da joj Ernesto pomogne i da postanu tim

Dobro mislis. Samo videcemo sta ce ispasti do kraja.
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Fri May 17, 2019 1:23 am
Epizoda 4

MESEC DANA KASNIJE

Laura i Ingrid su bile u ordinaciji. Laura je ležala ispružena na kanabeu, dok je Ingrid sedela na stolici pored.


-Laura...
-Čudno mi je kada me tako zovete a znamo da to nije moje ime.
-Dogovorile smo se da ćeš biti Laura sve dok ne saznamo kako se zapravo zoveš.
-Da. Znam. Samo se nadam da neću ostati zauvek Laura Samaniego.
-Biću iskrena. Dolaziš već mesec dana kod mene na terapiju ali gotovo da nismo ostvarile nikakav pomak. Jesi li se slepo prdiržavala terapije?
-Jesam. Pila sam redovno sve lekove koje si mi prepisala.


Ingrid je ustala, malo prošetala i rekla:

-Mislim da je hiponoza najbolja opcija.
-Molim?!
-Predlažem ti da pokušamo sa hipnozom. Naravno ako ti to želiš.
-Hoće li mi ona pomoći da se setim svoje prošlosti?
-To ne mogu sa sigurnošću da ti kažem. Ali postoji velika šansa da se vratiš i ponovo nadješ oči i oči sa odredjenim dogadjajima iz tvog života. Naravno, treba da budeš svesna da se možeš susreti kako sa lepim tako i sa ružnim stvarima.


Nakon kraćeg razmišljanja rekla je:

-U redu. Pristajem na hipnozu.

Pilar i Ivan su bili u hotelskoj sobi. Vodili su strasno ljubav. Nakon što su oboje doživeli vrhunac legli su na ledja i uzdahnuli.

-Ovo je ono što mi je dugo falilo. Ne pamtim kada sam poslednji put doživela sa suprugom orgazam.
-Drago mi je da ti je lepo sa mnom. Zato i jesmo ovde.


On je ustao i navukao bokserice.

-Već ideš?!
-Moram. Imam neke obaveze.
-Čeka te neka druga?
-Ne. Imam neke druge obaveze.


Kada se obukao, rekao je:

-Izvini ali...
-A da. Oprosti još sam pod utiskom.


Uzela je iz tašne novčanik, izvadila je nekoliko novčanica koje mu je dala u ruke.

-Ovde ima i više od dogovorenog.
-Zaslužio si.
-Hvala. Kad poželiš ponovo da me vidiš samo pozovi.
-Naravno. Budi siguran da ću te pozvati.


Liset je ulazila u novinarsku agenciju. Kod ulaza je sačekala neka žena koja je rekla:

-Izvinite. Mogu li da razgovaram sa vama?
-A ko ste vi?
-Trebalo je prvo da se predstavim. Ja sam Sintija Urieta.
-Drago mi je. Liset. Liset Rinkon.
-Znam ko ste vi. Gledala sam vas na televiziji.
-Kako mogu da vam pomognem?
-Da li bi mogli da sednemo na neko mirnije mesto. Radi se o nečemu veoma ozbiljnom.


Laura i Ernesto su ušli u stan u kome je ona živela poslednjih mesec dana.

-Hvala ti što si me dovezao.
-Nema na čemu.


Nakon kraćeg ćutanja rekla je:

-Ernesto... Osećam se jako loše zbog svega...
-Nećemo opet o tome.
-Malo je onih koji bi uradili ono što si ti uradio. Neprestano se stavljam u tvoju situaciju. Da je meni neko došao i rekao mi da mu je naredjeno da me ubije, iste sekunde bih pozvala policiju. A ti to nisi uradio. Naprotiv. Našao si mi stan. I već mesec dana se brineš o meni i pomažeš mi.
-Laura, ne zavaravaj se. Jedino razlog zbog koga ti pomažem jeste taj što želim da saznam ko ti je naredio da me ubiješ. Želim da ti pomognem da povratiš sećanja kako bih to saznao. Ti i ja imamo dogovor. Pomagaću ti sve dok ne saznam istinu.
-A šta će se onda desiti? Šta će biti sa mnom?
-Ne znam. Zavisi od toga šta ćemo otkriti.


Ona je duboko uzdahnula i rekla:

-Želim da znaš da ću prihvatiti šta god odlučiš. Ako nakon svega budeš smatrao da treba da završim u zatvoru neću se buniti. Na kraju krajeva verovatno mi je tamo i mesto.
-Laura...
-Plašim se.


Iznenada ga je zagrlila i kroz suze rekla:

-Plašim se same sebe. Plašim se onoga što ću otkriti o sebi.

On je uhvatio za glavu. Pokušao da je smiri i rekao:

-Polako. Diši.
-Koliko god da razmišljam i dalje ne mogu da poverujem da sam u prošlosti bila u stanju da ubijem nekoga.  
-Mi i dalje ne znamo šta se desilo. Znamo samo da ti je neko naredio moje ubistvo. Ne znamo ko je to učinio. Niti zbog čega. A ne znamo ni da li bi zaista to uradila.
-A šta ako bi to učinila?
-Da si to želela da uradiš verovatno sada ne bi bio ovde.
-A možda me je samo sabraćajna nesreća koju sam doživela sprečila da to učinim
.

On je odmahnuo rukama u znak nemoći. Nije znao šta da joj odgovori.

-Sve bi bilo lakše kada bih barem uspela da se setim svog pravog imena.
-Slažem se. Ali nadajmo se da će se to uskoro desiti. Možda čak sutra nakon hipnoze.


Liset i Sintija su bile u kafiću. Liset je bila vidno iznenadjena potresnom pričom koju je upravo čula.

-Dakle, smatrate da je vaš sin Pablo namerno ubijen kako bi uzeli njegovo srce.
-Moj sin je doživeo saobraćajnu nesreću. Kada smo stigli u bolnicu rečeno nam je da je dobro i da ima blaže povrede. Videla sam ga. Pričala sam sa njim. Bio je dobro. A onda su nas dva sata kasnije pozvali i rekli da je umro. Ništa nam nije bilo jasno. Doktori su mi rekli da je iznenada imao jako unutrašnje krvarenje koje nisu uspeli da saniraju. I poverovali smo u tu priču. Nije imalo razloga da ne poverujemo. Sve do nedavno kada se pojavila ta žena. Medicinska sestra. Jednog dana me je potražila, rekla mi da je saznala da ima rak u završnoj fazi i da joj savest nije dala mira i da nije želela da odnese tu tajnu u grob. Priznala mi je da je moj sin namerno ubijen kako bi mu izvadili srce koje su donirali sinu nekog uticajnog čoveka.
-Šta ste onda uradili?
-Odmah sam otišla u bolnicu. Tražila sam da razgovaram sa doktorom koji ga je operisao. Naravno da je sve porekao. Nakon toga sam otišla u policiju. Predložili su mi eksumaciju.
-Jel ste to uradili?
-Ne. To je nemoguće. Moj sin je kremiran. U policiji su mi rekli da je bez tela gotovo nemoguće dokazati bilo šta.
-Šta onda očekujete da ja uradim?
-Želim da mi pomognete. Da istražite slučaj. Da pokušate da saznate šta se desilo i kod koga je završilo srce mog sina.

Renato i Hektor su bili u hotelskoj sobi. Ležali su u krevetu nakon vodjenja ljubavi. Renato je prešao rukom preko ožiljka koji Hektor ima na grudima.

-Koliko je prošlo od transplatacije?
-Dve godine. Nedavno je bilo dve godine kako sam dobio novo srce.
-Zanimljivo. Da se nije pojavio donator nas dvoje se nikada ne bi upoznali.
-To bi bila velika šteta. Ne bih imao priliku da uživaš u čarima dobrog seksa sa smnom.
-Misliš ti sa mnom?


Nasmejali su se a zatim krenuli strastveno da se ljube.

Pao je mrak. Ernesto, Pilar i Irene su večerali. Ernesto je gledao nešto na tabletu.


-Zar ne možeš da zaboraviš na posao bar dok večeramo? – upitala ga je Pilar
-Moram da odgovorim na neke važne mejlove.


Pilar je prevrnula očima. Da bi umrila situaciju ubacila se Irene koja je rekla:

-Pilar, jesi li to menjala frizuru?
-Jesam. Lepo što si primetila za razliku od tvog brata.


Ernesto je podigao pogled i rekao:

-Vidi stvarno. Lepo ti je tako. Nego, znate li gde je Hulijeta? Moram nešto da je ptiam u vezi neke reportaže a ne javlja mi se na telefon.
-Ne znam. Nije kod kuće.


Hulijeta je išla kolima kroz neke mračne ulice. Zaustavila se nakon što je glas navigacije rekao da je stigla na željeno odredište. Pogledala je oko sebe i rekla:

-To bi trebalo da je negde ovde.

Izašla je iz automobila. Pogledala je uplašeno oko sebe a zatim krenula u mrak.

Svanulo je. Ernesto i Liset su bili u kancelariji.


-Sinoć sam bacio pogled na statistiku. Prodaja nam je opala u poslednja dva meseca.
-Istina. Realno već nekoliko meseci nemamo ni jednu ekskluzivu. Jedna nam je propala a drugu smo zataškali.


Ernesto je uzdahnuo i rekao:

-Hoćeš li zauvek biti ljuta na mene zbog toga?
-Nisam ljuta. Samo sam razočarana.
-Liset, kunem ti se da nisam to uradio zbog novca.
-Zbog čega mi onda ne kažeš ko je osoba koju štitiš?
-Ne mogu. Molim te da zaboravimo na tu priču.
-U redu. Pokušaću. Nego, kad smo se već dotakli ovoga. Mislim da bi uskoro mogli da imamo jednu dobru priču i ekskluzivu.
-O čemu se radi?
-Neću ništa da ti pričam dok ne budem imala nešto konkretno.


On joj je prišao i krenuo da je poljubi.

-Ernesto... Nemoj...
-Tako si mi nedostajala ovih mesec dana.
-Je li?
-A ja tebi?
-Pa sad. Niko nije nezamenljiv.
-Nemoj mi reći da si...
-Šalim se. Dodji ovamo.


Poljubila ga je. On je gurnuo uza zid. Zavukao joj je ruku ispod suknje.

-Stani... Neko može da udje...

Otišao je do vrata i zaključao ih. Zatim je krenuo ka njoj,dok je otkopčavao pantalone rekao je:

-Sada nas neće niko uznemiravati.

Strasno su vodili ljubav.

Laura i Ernesto su bili u ordinaciji. Ona je cupkala jednom nogom. On je spustio ruku na tu nogu i rekao:


-Jel se plašiš?
-Malo.
-Sve će biti u redu.


U tom trenutku je ušla Ingrid koja je rekla:

-Izvinite što ste me malo čekali. Laura, jesi li spremna?
-Jesam. Valjda.
-Ernesto, zamolila bih te da izadješ.
-Da. Naravno. Biću ispred.


Roberto je izašao iz zgrade u kojima se održavalo okupljanje anonimnih alkoholičara. Ispred ga je čekala Liset. On joj je prišao i pozdravio se sa njom.

-Kao što vidiš redovan sam. Nisam ni jednom izostao.
-Drago mi je da je tako. A još će mi draže biti ako mi sada kažeš da nisi ništa popio.
-Danas je 20 dan kako nisam okusio alkohol.
-Sutra će biti već 21. A prekosutra 22. I tako dan po dan ideš ka izlečenju.
-Iz tvojih usta u božije uši. Ne mogu ništa da ti obećam ali mogu da ti kažem da se svim silama trudim da istrajem u čitavom ovom procesu. A veruj da mi ni malo nije lako.
-Znam. Ali kad god se nadješ u iskušenju da popiješ nešto pomisli na Evu. Kad smo već kod nje, za pola sata joj se završavaju časovi. Šta misliš o tome da odemo po nju i svi zajedno odemo negde na ručak?


Roberto se lice ozarilo u sekundi. Zagrlio je Liset i rekao:

-Hajde. Jedva čekam da je vidim.

Laura i Ingrid su bile u ordinaciji. Hipnoza je bila u toku.

-Nalaziš se sa njim. On ti govori da moraš da ubiješ Ernesta Toresa. Jesi li me čula dobro?! Ponavljam. Ernesto Tores.

Počela je ubzano da diše.

-Da... Sa njim sam... Ljut je... Besan je...
-Šta ti je rekao?
-Rekao mi je... Moraš da ga ubiješ... Da... To mi je rekao...
-Koga?! Koga moraš da ubiješ?
-Ernesta... Ernesta Toresa... Bacio je njegovu sliku pred mene... Da, to je on... Prepoznajem ga...
-Šta si mu odgovorila?!
-Ne znam... Znam... U redu... Rekla sam... U redu... U redu Silvestre...
-Silvestre?!
-Da... Silvestre...


Laura se vidno uznemirila. Počela je da se trese. Ingrid je probudila. Vratila je u realnost.

-Jesi li dobro?!
-Da... Valjda...


Ubrzano je disala.

-Izvoli čašu vode. Smiri se. Sve je u redu.

Skroz na drugom kraju grada Silvestre i Andres su bili u nekom stanu. Silvestre je rekao:

-Nije mogla tek tako da nestane! Jesi li siguran da Anheles ne zna nešto o Karoli?
-Kaže da ne zna i ja joj verujem.
-Nisam siguran. Ipak su bile najbolje drugarice.
-Nema razloga da nas laže. Šta više i ona je zabrinuta zbog njenog nestanka.
-Prošlo je skoro dva meseca od kako joj se izgubio svaki trag. Provero sam sve policijske stanice, bolnice. Nije mogla da propadne u zemlju.
-Kakav si joj zadatak dodelio tog dana? Koga je trebalo da likvidira?
-Nije važno.
-Misliš da ta osoba ima veze sa njenim nestankom.
-Ne znam. Možda.


Anheles je izlazila iz dvorišta u kome se nalazila njena kuća. Na izlazu se sudarila sa Leonardom. Besno je rekla:

-Gledaj kuda...

Iznenadila se kada ga je ugledala ispred sebe.

-Leonardo? Otkud ti?
-Kako otkud ja?
-Nisam te videla godinama.
-Da... Od kada sam završio u zatvoru zbog... Znaš već zbog čega...
-Teta Blanka, tvoja mama, se nakon toga preselila odavde.
-Morala je. Komšije su bile baš zlonamerne prema njoj. Kao da je ona bila kriva za moje postupke.
-Ljudi ponekad znaju da budu surovi.
-Umrla je. Nedavno.
-Žao mi je.
-Imala je rak. Nije moglo ništa da se uradi.


Anheles je slegnula ramenima. Kao da nije znala šta da mu kaže.

-Nakon njene smrti odlučio sam da se vratim da živim ovde. Ovo je kraj u kome sam odrastao.

Anheles je pogledala na sat i rekla:

-Izvini ali moram da idem.

On je uhvatio za ruku i rekao:

-Stani! Jel znaš možda nešto o Karoli?
-Ne. Nisam je videla od onog dana kada joj je umrla majka.
-Žao mi je što tada nisam bio tu da budem uz nju. Ništa da te ne zadržavam. Drago mi je što sam te video.


Anheles je užurbano otišla. Pustila je korak kao da je jedva čekala da ga se otarasi.

Ingrid je bila u ordinaciji. Ušao je Ernesto koji je rekao:


-Rekli su mi da udjem. Gde je ona?
-Izašla je sa mojom pomoćnicom.
-Šta se desilo?
-Ne brini. Sve je u redu.
-I? Jel ste uspele nešto da saznate?
-Ne mnogo. Uspela je da se seti momenta kada su joj naredili tvoje ubistvo.
-Znači radila je kao plaćeni ubica?
-Izgleda. Mada ne mogu to da tvrdim.
-To smo manje više već znali. Jel uspela da se seti još nečega?
-Da. Čovek koji je naredio tvoje ubistvo je izvesni Silvestre.


Ernesto se zamislio a onda rekao:

-To ime mi ništa ne znači.
-Rekla bih da se radi o nadimku.
-Nije se setila pravog imena?
-Ne. Tada se već previše uznemirila i morala sam da prekinem sa hipnozom.
-Do djavola!
-Smiri se. Ponovićemo postupak kroz nekoliko dana.


Ingrid ga je potapšala po ruci i rekla:

-Moramo da budemo pažljivi sa njom. Ne smemo da je preopterećujemo da ne bi njenu psihu doveli u još gore stanje od ovog u kojem se trenutno nalazi. Moramo biti strpljivi sa njom.

Adela je izašla iz svoje kuće. Sela je u kola. U trenutku kada je izlazila iz svog dvorišta ispred nje se porečio drugi automobil. Iz njega je izašao muškarac u crnom, prišao joj, pokucao na prozor i pokazao da ima zadenut pištolj. Ona je uplašeno otvorila prozor i upitala:

-Šta želite od mene?
-Znate vi dobro. Gazda me je poslao da vam poručim da imate dva dana da mu platite dug!
-Dva dana?! Ali to je malo vremena.
-Ni dan više! U suprotnom ćete snostiti posledice!


Laura i Ernesto su stigli u stan. Ona je bila vidno neraspoložena. Besno je bacila torbu na dvosed i sela.

-Razume tvoju frustraciju. Oboje smo imali veća očekivanja od ovog dana.
-Nismo saznali gotovo ništa novo. Osim da se čovek koji mi je naredio da te ubijem zove Silvestre. Šta možemo da uradimo sa tim podatkom?! Ništa!
-Smiri se.


Ernesto je iza ormara izvukao tablu na kojoj su se nalazile slike i beleške.

-Hajde da razuverimo šta imamo do sada.

Pokazao je na njenu sliku i rekao:

-O tebi znamo samo da ti je neko naredio da me ubiješ. Da si doživela saobraćajnu nesreću u kojoj si izgubila pamćenje. Kada si se probudila u bolnici ugledala si Leonarda Pereza.

Pokazao je na njegovu sliku.

-On se predstavio kao tvoj suprug. I rekao ti je da se zoveš Laura Samaniego. Imao je čak i dokumenta koja dokazuju njegove tvrdnje. Očigledno lažna. O njemu znamo da je seksualno manijak, osudjen za silovanje prave Laure Samaniego. Nakon što si pobegla od njega pokušali smo da ga pronadjemo. Bezuspešno. Nije bio ni u stanu u kome ste živeli zajedno a ni na adresi na kojoj mu je prijavljeno prebivalište. Onda, imamo nju, pravu Lauru Samaniego.

Pokazao je na njenu sliku.

-Nakon svega što se desilo sa Leonardom preselila se u Pariz. Nismo uspeli da stupimo u kontakt sa njom.

Zatim je uzeo marker i velikim slovima napisao SILVESTRE.

-I sada imamo još jedan podatak. Čovek koji je naredio moje ubistvo zove se Silvestre.

Gledala je tablu koja se nalazila ispred nje da bi zatim rekla:

-Gotovo da nemamo ništa. I dalje smo na početku.
-Polako. Korak ko korak. Siguran sam da ćemo na kraju saznati šta se krije iza svega ovoga.
-A šta ako se to ne desi? Šta ako nikada ne povratim svoja sećanja? Toliko sam očekivala od ove hipnoze i na kraju nisam saznala ništa!


Zaplakala je. Više nije mogla da suzdržava suze.

-Do djavola! Kako sam se uplela u sve ovo?! Ko sam ja?! Želim da znam ko sam!

Počela je da baca i ruši stvari oko sebe. Ernesto je pokušavao da je smiri. Uhvatio je snažno za ruke i rekao:

-Smiri se!

Gledali su se neko vreme pravo u oči. A onda su se poljubili.

Kraj 4. epizode


Marisol del Olmo – Sintija Urieta
-45 godina. Pablova majka.

Monika Sanchez – Ingrid
-42 godine. Psihijatar.

Diego Soldano – Silvestre
-43 godine. Šef plaćenih ubica.

Raul Coronado - Andres Kuesta
-35 godina. Plaćeni ubica.

Veronica Montes - Anheles Vidal
-30 godina. Andresova devojka. Plaćeni ubica.
Kristina
Kristina
Admin
Posts : 6040
Join date : 2017-09-15
Age : 33
Location : Laguna negra

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Fri May 17, 2019 10:30 am
Možda se Laura (Carola) sjeti još nečega nakon još jedne hipnoze, ali na taj način može samo da se prisjeti djela prošlosti, ali ne svega, koliko znam. Najbolje bi bilo da nešto vidi ili uoči što će je asocirati na prošlost, i zbog čega će se sve sjetiti. Ja nekako mislim da je Ernesto njoj bio prvi zadatak. Čim joj je toliko teško palo što ga mora ubiti, i čim je to ime progonilo i nakon gubitka pamćenja. Ako je bila hladnokrvni ubica onda sigurno ne može njen karakter toliko da se promjeni nakon amnezije. Mada nisam baš sasvim sigurna kako amnezija funkconiše.

-Kakav si joj zadatak dodelio tog dana? Koga je trebalo da likvidira?

Mada ovo govori u prilog tome da je vjerovatno to radila i ranije. Zanimljiva je tematika u svakom slučaju. I zanimljiv mi je odnos Ernesto-Laura. Baš zanimljiv, plaćena ubica i žrtva se zbližavaju. Mada Ernestu nije problem da se zbliži sa bilo kojom ženom koja nije njegova.

Liset mi je isto super lik, ono što radi za bivšeg je i iznad čovječnosti. Hajde da vidimo hoće li joj se trud isplatiti. Što se tiče njenog poslovnog života, ovaj slučaj sa Sintijom si odlično zamislio. Baš dobra ideja, potresna i jaka priča, a bojim se i realna. A srce je dakle dobio Adelin sin. O njemu za sada nemam neko specijalno mišljene, Definitivno je razmažen, ništa drugo ne mogu da tvrdim. A Adela bi se mogla pridružiti Robertu u liječenju od ovisnosti. bounce

Uzela je iz tašne novčanik, izvadila je nekoliko novčanica koje mu je dala u ruke.

-Ovde ima i više od dogovorenog.
-Zaslužio si.
-Hvala. Kad poželiš ponovo da me vidiš samo pozovi.
-Naravno. Budi siguran da ću te pozvati.

Ja mislila ljubavna priča, a ono muška prostitucija. lol!

Hulijeta je išla kolima kroz neke mračne ulice. Zaustavila se nakon što je glas navigacije rekao da je stigla na željeno odredište. Pogledala je oko sebe i rekla:

-To bi trebalo da je negde ovde.

Shocked Surprised Nadam se da će izvući živu glavu i da neće pobaciti. To mi više kopka od onoga što zapravo radi. Moguće je da nešo istražuje o prostituciju nakon onoga što je čula od Liset.

E sad što se ovih plaćenih ubica tiče... Silvestre je šef koji je Lauri dao zadatak, a Andres jedan od radnika. Anheles je Andresova djevojka. Da li je i ona jedna od plaćenih ubica? I da li je i Leonardo jedan od njih?


____________
Amnezija - Page 2 Granho16
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Tue Jun 04, 2019 2:29 am
Epizoda 5

Ernesto i Laura su ležali goli na podu. Držala je glavu naslonjenu na njegove grudi.

-Ovo nije trebalo da se desi. – rekla je
-Slažem se.


Ona se pridigla i rekla:

-Ja sam luda ali ti si definitvno još ludji od mene.
-Zbog čega to kažeš?
-Jesi li svesan da si se upravo imao seks sa ženom koja je trebalo da te ubije?
-Kada bi me sada ubila moglo bi da se vodi kao zločin iz strasti.


Oboje su se nasmejali. Ona ga je drmnula rukom i rekla:

-Ti nisi normalan.

On je ustao i krenuo da se oblači.

-U pravu si. Ovo nije trebalo da se desi. Ali što bi rekli posle jebanja nema kajanja.
-Šta ćemo sad?
-Mislim da je najbolje da se pravimo da se ovo nije desilo.
-Mislim da je tako najbolje.


Liset, Roberto i Eva su bili u jednom restoranu. Eva je bila vidno srećna što je ko zna posle koliko vremena otišla na ručak sa svojim roditeljima. Dok su njih dvoje razgovarali ona je razgledala poklone koje su joj nešto ranije kupili. Došao je konobar koji je rekao:

-Da li je sve bilo u redu?
-Jeste. Sve je bilo preukusno. – rekla je Liset
-Da li možda želite nešto još da popijete? Možda neko dobro vino?


Liset i Roberto su se pogledali.

-Ne, hvala. Može još jedna mineralna voda. – rekao je Roberto

Liset se ponosno osmehnula.

Ernesto je bio u kolima. Stajao je na semaforu. Sećao se onoga što se maločas desilo.


-Nisam smeo da dozvolim da se to desi.

Iz sećanja ga je trgnuo zvuk sirena. Na semaforu se upalilo zeleno svetlo a da on to nije primetio.

Laura je bila pod tušem. Dok se topla voda slivala po njenom telu ona je razmišljala o seksu sa Ernestom. Nasmešila se.

Pao je mrak. Renato i Hektor su bili u diskoteci.


-Idem samo do wc-a. A ti nam u medjuvremeno naruči još jednu turu. – rekao je Hektor

Na ulazu u wc Hektor se sudario sa Ivanom. Rekao je besno:

-Gledaj kuda ideš!

Ivan ga je uhvatio za kragnu košulje, gurnuo ga uza zid i zatim rekao:

-Kao prvo nemoj da vičeš na mene! A kao drugo ti si se sudario sa mnom a ne ja sa tobom!

Neko vreme su besno gledali jedan drugog. Izmedju njih je vladala velika tenzija. Hektor ga je uhvatio za medjunožje.

-Šta to radiš?!
-Ne foliraj se. Znam da igramo za isti tim.


Hektor ga je ugurao u jednu od kabina. Počeli su sočno da se ljube. Ubrzo je Hektor klekao i počeo da mu otkopčava kaiš.

Anheles i Andres su bili u njihovom stanu. Ležali su na dvosedu i gledali neku emisiju.


-Sigurno ne znaš gde se nalazi Karola?
-Molim?!
-Silvestre me je danas opet pitao da li sam siguran da ne znaš gde se nalazi.
-Ne znam. Rekla sam vam već milion puta.
-Verovatno je mrtva. Ne vidim drugo objašnjenje za njen nestanak.


Anheles se zamislila i zatim rekla:

-Osećam se krivom. Ja sam je na neki način uvela u ovaj posao. Upoznala sam je sa Arielom. Njih dvoje su započeli vezi. On je veoma brzo uvukao u sve ovo. Onda je on ubijen.
-Nije baš mnogo patila za njim. Nedugo nakon njegove smrti se spandjala sa Silvestreom.
-Nemoj tako da pričaš o njoj! Ipak je bila moja najbolja drugarica!
-U redu. Ne ljuti se.


Noć. Laura je spavala. Odjednom je počela da se vrpolju. U snu su joj se vratile neke slike iz njenog ranijeg života.

„Stajala je licem okrenutim uza zid. On je stajao iza nje. Podigao joj je haljinu i svukao gaćice. Ubrzo je prodro u nju. Ispustila je bolan krik jer još uvek nije bila dovoljno spremna. Zatim je krenuo ujednačenim ritmom da se kreće napred nazad. Oboje su uzdisali. U jednom trenutku se okrenula i preko ramena ga pogledala. To je bio on. Silvestre.“

Laura se trgnula iz sna. Bila je oblivena hladnim znojem.

Svanulo je. Ernesto se spremao za posao. Iz kupatila je izašla Pilar koja je rekla:


-Ne zaboravi da nam Adela, Horhe i Nestor večeras dolaze u goste.
-Jao da. Dobro je da si me podsetila.
-Nismo videli Nestora mesecima. Ne bi bilo lepo da ga ne ispoštuješ.
-Ne brini. Biću na vreme kod kuće.


Liset je došla kod Sintije kako bi razgovarale o svemu.

-Znači pomoćiće te mi da saznam ko je odgovoran za smrt moga sina.
-Potrudiću se. Ne mogu ništa da vam obećam.
-Hvala vam. Zaista vam puno hvala.


U tom trenutku je iz sobe izašao Ivan koji nije imao majicu na sebi.

-Izvinjavam se zbog mog izdanja. Nisam znao da imam goste.

Sintija je ustala i rekla:

-Gospodjica je poznat novinarka.

Liset je ustala, pružila mu ruku i rekla:

-Liset Rinkon. Drago mi je.
-Ivan. Takodje.


Sintija se umešala i rekla:

-Ovo je moj mladji sin. Pablov brat.

Ivan i dalje nije baš najbolje razumeo šta se dešava.

-A ko ste vi? I šta želite od nas?
-Gospodjica je poznata novinarka. Pomoći će nam da saznamo šta se zaista desilo sa Pablom.
-Mi odlično znamo šta se desilo. Doktori su namerno ubili mog brata kako bi presadili njegovo srce nekom buržuju.


Ivan je ovo izgovorio sa velikim besom i gorčinom.

-Verujem da ste teško podneli smrt vašeg sina, odnosno brata. Ali mogu da vam kažem da ću se potruditi da raskrinkam ljude koji su počinili taj zločin. Potrudiću se da raskrinkam organizaciju koja nelegalno i na tako užasan način trguje organima. A sada bih vas zamolila da mi ispričate sve što znate. Za početak želim da mi kažete kako se zvao doktor koji je operisao vašeg sina? Ako se sećate njegovog imena.
-Naravno. Nikada ne bi mogla da zaboravim ime tog čoveka. Zvao se Rohelio Santiesteban.


Sintija je nastavila da priča dok je Liset pažljivo hvatala beleške.

Hulijeta je bila u kancelariji. Gledala je neke slike na svom telefonu. Zatim je povezala telefon sa laptopom i prebacila slike na isti. U tom trenutku je Ernesto ušao u kancelariju. Ona je na brzinu preklopila laptop.


-Šta to radiš?
-Ništa. Pišem neki izveštaj.
-Gde si bila sinoć? Zvao sam te celo veče ali si bila nedostupna.
-Izašla sam sa nekim drugaricama. Zapričale smo se pa nisam ni primetila da mi se ispraznila baterija. Jel ti trebalo nešto?
-Da. Radi se o reportaži koju si pisala. Moraćemo da izvršimo neke sitne izmene. Ispala je predugačka a na istu stranu mora stati još jedan članak.
-U redu. Pokušaću da je sažmem pa ću ti je poslati na mejl.


Laura i Ingrid su bile u kancelariji.

-Kako mislite da se smirim? Noćas sam se setila da sam ja bila u vezi sa tim čovekom. Tačnije, nisam sigurna da smo bili u vezi. Ali sam sigurna da sam imala seksualne odnose sa njim.
-Kada si došla prvi put kod mene rekla sam ti da moraš biti spremna na to da ćeš se tokom čitavog ovog procesa možda susresti sa nekim ne baš tako lepim stvarima iz tvoje prošlosti.
-Znam... Ali... Svega što sam se do sada desila je užasno... Zar mi se u mom životu nije desilo ništa lepo?!


Laura je bila na ivici suza. Ingrid nije znala šta da joj odgovori, samo je slegnula ramenima.

Pao je mrak. U goste kod Ernesta i Pilar su stigli Adela, Horhe i Hektor. Pored njih je stigao Pilarin i Adelin rodjeni brat Nestor. Nestor je cenjeni doktor, vlasnik jedne on najpoznatijih privatnih bolnica u gradu. Pored njih za velikim trpezarijskim stolom su sedeli Irene i Renato.


-Nestore, pričaj nam. Kako je bilo živeti nekoliko meseci u Čikagu? – upitala ga je Pilar
-Lepo. Ne mogu da se žalim. Mada, nisam imao previše slobodnog vremena. Gotovo sam po ceo dan provodio na prezentacijama.
-Koji smor. Dokle misliš da ideš na te specijalizacije? – upitala ga je Adela
-Dokle god budem radio. Medicina stalno napreduje i moram ići u korak sa vremenom.


Ernesto se umešao i rekao:

-A kakva te je situacija sačekala u bolnici? Obično kada mačke nema miševi kolo vode.
-Kod mene nije takav slučaj. Ostavio sam bolnicu u odličnim rukama. Rohelio je moj prijatelj godinama i čovek od poverenja.


Sintija i Ivan su bili kod kuće.

-Zaista misliš da će nam ta žena pomoći?
-Rekla je da će učiniti sve da otkrije istinu.
-Ne radi ona to da bi nam pomogla. Ona samo juri senzacionalnu priču koja će krasiti naslovnice novina za koje radi.
-Ako će nam pomoći da strpamo ubicu tvog brata u zatvor ni najmanje mi neće smetati da slika tog čoveka završi na svim naslovnim stranama. Neka ceo svet vidi sliku Rohelia Santiestebana i neka sazna o kakvom se šljamu radi.


Ernesto je otišao ka šanku kako bi sipao piće. Prišao mu je Horhe koji je rekao:

-Dugo se nismo videli. Zvao sam te nekoliko puta ali mi se nisi javio.
-U ogromnoj sam gužvi. U poslednje vreme imam previše posla.
-Ernesto, ja...
-Pričaćemo neki drugi put. Sad nije ni mesto a ni vreme.


Adela je ušla u radnu sobu. Ugledala je na komodi jednu skupocenu vazu. Uzela je i krenula da je ubaci u svoju torbu. Baš u tom trenutku je ušla Pilar koja je upitala:

-Šta to radiš?!
-Ništa. Samo sam je gledala. Baš je lepa.


Pilar joj je prišla i besno rekla:

-Ne laži me! Htela si da je ukradeš!
-Ja?! Kako možeš...
-Opet si se kockala! Opet si u dugovima! Zar ne?!


Adela je potvrdno klimnula glavom.

-Prete mi. Moram da im platim dug.
-Ne zanima me. Dosta puta sam ti izašla u susret.
-Ali... Ti si moja sestra...
-Jesam. Ali nisam tvoj bankomat.
-Daj mi novac još samo ovaj put.
-To sam čula toliko puta do sada.
-Molim te.
-Ne! Ovaj put se snadji sama! I ostavi tu vazu na svoje mesto!


Adela se nadurila i spustila je na komodu.

-Evo ti tvoja glupa vaza! Važnja ti je ona od sestre!

Nakon što je ovo rekla besno je izašla iz radne sobe. Pilar je nemoćno slegla ramenima.

Hektor je stajao pored bazena. Prišao mu je Nestor koji je rekao:


-Kako si?
-Dobro sam.


Kucnuo ga je po grudima i upitao:

-Jel te služi dobro novo srce?
-Da. Bio sam nedavno na kontroli i sve je u najboljem redu.
-Odlično. Drago mi je da je tako.
-Želim da ti se zahvalim još jednom. Da tebe nije bilo i da nisi potegao svoje veze verovatno bi sada bio mrtav.
-Nema potrebe da mi se zahvaljuješ. Kome ću da pomognem ako ne svom sestriću?


Irene je stajala pored kamina. U rukama je držala čašu vina. Prišao joj je Nestor i rekao:

-Živeli.
-Živeli.


Kucnuli su se čašama.

-Nisam te video godinama. Kada si se vratila iz Španije?
-Ne znam ni ja. Ima jedno pet meseci.
-Čuo sam da si postala udovica.
-Da. Benhamin je nažalost preminuo.
-Od čega?


Ona se zbunila.

-Od srca. Infarkt.
-Najlepša smrt. Ako smrt uopšte može biti lepa. Nego, vidim da se nisi vratila sama.
-Da, Renato je došao sa mnom. On je sin mog pokojnog supruga. Jako smo se zbližili dok sam bila u braku sa njegovim ocem.
-Šta ti je život. Na kraju se ni ti ni ja nismo ostvarili kao roditelji. A mogli smo imati naše zajedničko dete. Koliko bi sada imalo godina? Dvadeset?


Ona se unervozila.

-To je bila greška. I ćuti ne želim da te neko čuje.
-Stidiš se toga što si nekada davno bila u vezi sa mnom i što si abortirala moje dete?
-Dosta! Ne želim da pričam o tome!


Izašla je na terasu.

Hektor je i dalje stajao pored bazena. Posmatrao je zamišljeno vodu koja se presijavala od svetlosti reflektora. Sa ledja mu je prišao Renato koji ga je zagrlio i poljubio u vrat. Hektor se trgao i rekao:


-Ne ovde! Neko može da nas vidi!
-Pa šta? Zar ne misliš da je vreme da kažemo svima da smo u vezi?
-Ne! Moji još uvek ne znau da sam gej.
-Mogu ja da ti pomognem da razgovaraš sa njima.
-Ne! Nisam još uvek spreman.


Renato ga je na brzinu na blic poljubio.

-Nemoj. Stvarno neko može da nas vidi.

Sa terase ih je posmatrala Irene.

Liset je bila u stanu. Pričala je telefonom
.

-Mama, shvati me. Evi je potreban otac. A i on se stvarno trudi da se izleči. Proveli smo celo popodne sa njom. Srećna je kao što odavno nije bila. Evo sada joj upravo čita priču pred spavanje.

Odjednom se unervozila. Očigledno joj je majka rekla nešto. Ušla je u kuhinju i tiho rekla:

-Ne. Nikada mu neću to otkriti. To bi previše povredilo kako njega tako i moju ćerku. Mama, prestani! Džabe insistiraš. Roberto nikada neće saznati da Eva nije njegova ćerka.

U tom trenutku je začula kako nešto pada na pod. Okrenula se i ugledala Roberta, na podu se nalazio poslužavnik koji je ispustio od šoka nakoj što je čuo šta je rekla.

-Mama. Moram da prekinem.

Nemo je stajala pred njim.

-Jesam li dobro čuo? Rekla si da Eva nije moja ćerka?
-Roberto, ja...
-Odgovori mi! Zahtevam da mi kažeš istinu!
-U redu. Istina je. Ti nisi Evin otac.
-Ko je?! Sa kime si me varala?!
-To nije važno.
-Naravno da je važno! Imam pravo da znam!


Uhvatio je snažno za ramena i počeo da je trese.

-To me boli... Pusti me...

Snažno je gurnuo. Ona se zateturala i pala peko stola.

-Dozvoli mi da ti objasnim.
-Šta ima da mi objašnjavaš?! Sve mi je jasn
o!

Uhvatio se za glavu i krenuo da šeta u krug.

-A kada sam te optuživao da me varaš govorila si da sam lud! Da umišljam zbog alkohola!

Oči su joj bile ispunjene suzama. Nije znala šta da mu kaže. Nije znala način na koji da se opravda.

-Kurvo!
-Roberto, molim te...
-Droljo!


Zamahnuo je rukom u udario je iz sve snage. Od siline udarca pala je na zemlju. Zatim je osetila jak udarac u predelu stomaka. A onda u predelu ledja. Krvnički je šutirao. U jednom trenutku u kuhinju je utrčala Eva koja je uspaničeno rekla:

-Šta se dešava?

Liset je sa suzama u očima pogledala u pravcu svoje ćerke i uspela da promrmlja:

-Eva! Idi u svoju sobu!
-Neću!


Eva je besno pogledala u pravcu čoveka kojeg je smatrala svojim ocem.

-Pusti je! Nemoj da je udaraš!

On je nije slušao. Zatim se ona zatrčala i skočila na njega. Udarala ga je iz sve snage svojim malim šakama. Na sve načine je pokušavala da ga odvoji od svoje majke. Ali bila je previše slaba i bespomoćna. U jednom trenutku odgurnuo je laktom. Eva je pala na pod. On je nastavio da udara Liset. Njeno telo je poskakivalo nakon svakog udarca sve dok još jendom nije pogledala u pravcu svoje uplakane ćerke i zatim sklopila oči.

Kraj 5. epizode

Kristina
Kristina
Admin
Posts : 6040
Join date : 2017-09-15
Age : 33
Location : Laguna negra

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Tue Jun 04, 2019 3:00 pm
Na ulazu u wc Hektor se sudario sa Ivanom. Rekao je besno:

Nemoj mi reći da je Ivan u šemi i sa majkom i sa sinom? Laughing Shocked Ovo je novi momenat u tvojim novelama. lol!
Još jedno iznenađenje je to što je Ivan Sintijin sin. Ta priča me baaš zanima. Dakle srce je dobio Hector, a to je isposlovao Nestor. A doktor

Rohelia Santiestebana
o kojem govori Sintija je ustvari taj Nestorov prijatelj koji je upravljao klinikom.



Ernesto je otišao ka šanku kako bi sipao piće. Prišao mu je Horhe koji je rekao:

Da nije Horhe taj koga Ernesto štiti vezano za prostituciju?




Upoznala sam je sa Arielom. Njih dvoje su započeli vezi. On je veoma brzo uvukao u sve ovo. Onda je on ubijen.
-Nije baš mnogo patila za njim. Nedugo nakon njegove smrti se spandjala sa Silvestreom.

A ko je Leonardo  u svemu tome? Jesu li ikad bili zajedno? Iz kojeg razloga prećutkuje šefu gdje je Carola ( pod uslovom da je i on jedan od plaćenih ubica). Možda je Leonardo prikriveni policajac na tajnom zadatku koji je stvorio svoj lažni CV (kriminalca) i hoće da razotkrije Silvestrea (kad pišem Silvestre sjetim se Silverija Laughing ). Znam je minimalna šansa, ali baš bi bio zaokret da neko lud ispadne dobar. Very Happy

Hulijeta je bila u kancelariji. Gledala je neke slike na svom telefonu. Zatim je povezala telefon sa laptopom i prebacila slike na isti. U tom trenutku je Ernesto ušao u kancelariju. Ona je na brzinu preklopila laptop.


Je li se ona pojavljivala do sada?


Pilar je upravu što neće da da novac Adeli. Ona je za liječenje, samo nije svijesna toga.

Ona se unervozila.

-To je bila greška. I ćuti ne želim da te neko čuje.
-Stidiš se toga što si nekada davno bila u vezi sa mnom i što si abortirala moje dete?

Da, to zna da se desi, da nakon abortusa žena više ne može da zatrudni, pogotovo ako se prekine prva trudnoća. Neutral  Još uvijek ne znam što da mislim o Irene. Za sada je sumnjičim za ubistvo muža.

Roberto nikada neće saznati da Eva nije njegova ćerka.

Da nije Ernesto otac?

Njeno telo je poskakivalo nakon svakog udarca sve dok još jendom nije pogledala u pravcu svoje uplakane ćerke i zatim sklopila oči.

Neeee! Sad Evil or Very Mad

____________
Amnezija - Page 2 Granho16
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Tue Jun 04, 2019 8:43 pm
Nemoj mi reći da je Ivan u šemi i sa majkom i sa sinom?

Pa nije. Hektor je Adelin sin. U šemi je sa tetkom i sestrićem.

Još jedno iznenađenje je to što je Ivan Sintijin sin. Ta priča me baaš zanima. Dakle srce je dobio Hector, a to je isposlovao Nestor.

Da. A Ivan je u kombinaciji sa Hektorom koji sada ima srce njegovog brata.

o kojem govori Sintija je ustvari taj Nestorov prijatelj koji je upravljao klinikom.

Tako je.

Da nije Horhe taj koga Ernesto štiti vezano za prostituciju?

Sve u svoje vreme. Very Happy

A ko je Leonardo  u svemu tome? Jesu li ikad bili zajedno? Iz kojeg razloga prećutkuje šefu gdje je Carola ( pod uslovom da je i on jedan od plaćenih ubica). Možda je Leonardo prikriveni policajac na tajnom zadatku koji je stvorio svoj lažni CV (kriminalca) i hoće da razotkrije Silvestrea (kad pišem Silvestre sjetim se Silverija Laughing ). Znam je minimalna šansa, ali baš bi bio zaokret da neko lud ispadne dobar

Nije Leonardo plaćeni ubica. Znaju se iz kraja u kome su odrasli.

Je li se ona pojavljivala do sada?

Pa kako nije. To je Hulijeta, Ernestova sestričina, što je trudna.

Neeee

A tako su lepo funkcionisali u poslednje vreme.
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Wed Jun 05, 2019 1:08 am
Epizoda 6

SUTRADAN

Liset je sedela na bolničkom krevetu. Imala je modrice i podlive po čitavom telo. Leva ruka joj je bila u gipsu. Pored kreveta stajao je Ernesto.


-Kako je Eva?!
-Dobro je. Odveo sam je kod tvoje majke.
-Jel zna da je...
-Ne. Ne zna da je Roberto poginuo.


Liset je bila na ivici suza.

-Ja sam kriva za njegovu smrt.
-Molim? Šta to pričaš?! On je taj koji je tebe krvnički pretukao!


Neko vreme se dvoumila ali je onda konačno rekla:

-Pretukao me je zbog toga što je sinoć čuo nešto što nije trebalo da čuje. Zbog toga je pobesneo i pretukao me. A zatim je otišao ko zna gde, napio se, seo u kola i doživeo saobraćajnu nesreću. Zato kažem da sam kriva za njegovu smrt.

Ernesto je zagrlio i rekao:

-Ma šta god da se desilo izmedju vas ti nisi odgovorna za to što se napio a zatim u takvom stanju seo za volan.

Liset ga je pogledala i rekla:

-A kako bi ti reagovao kada bi saznao da tvoja ćerka zapravo nije tvoja ćerka?
-Molim? – rekao je začudjeno
-Eva nije Robertova ćerka. Sinoć je to slučajno saznao.


Ernesto je bio šokiran nakon ovog njenog priznanja.

-Ko je Evin otac?
-Mislim da si već shvatio.
-Liset, nemoj da se šališ sa tim stvarima.
-Zar zaista misliš da mi je u ovom trenutku do šale? Eva je tvoja ćerka.


NEKOLIKO DANA KASNIJE

Noć. Laura je u krevetu. Mumla u snu. Sećanja su ponovo počela da naviru.

„Neki čovek kleči ispred nje. Ona drži uperen pištolj pravo u njegovo čelo.

-Nemoj molim te. Imam dvoje dece.
-Ja samo obavljam svoj posao. Ti verovatno znaš bolje od mene zbog čega sam ja ovde.

Povukla je okidač. Metak ga je pogodio pravo u čelo. Pao je na pod i otvorenim očima gledao u tavanicu.“


Trgla se iz sna. Ubrzano je disala.

Svanulo je. Laura i Ernesto su bili u njenom stanu. Ona je sedela na dvosedu i plakala. On je pokušavao da je smiri.

-Sada definitivno više nema sumnje. U pošlosti sam bila plaćeni ubica.
-Zasta ne znam šta da ti kažem. Ne znam kako da te utešim.
-Zbog čega bi me tešio? Ja ne zaslužujem utehu. Zaslužujem da trunem u zatvoru.


Ustala je, prišla je ogledalu i pogledala se.

-Gledam sebe i ne mogu da verujem da sam bila u stanju da ubijem bilo koga.

Adela je kod kuće. Priča sa nekim telefonom.

-Treba mi samo još nekoliko dana da skupim novac... Molim vas... Da, razumem ali...

Osoba sa kojom je pričala je prekinula vezu. Zabrinuto je rekla:

-Gde da pronadjem toliki novac?

Liset i Hulijeta su bile u novinarskoj agenciji. Hulijeta im je donela kafu i rekla:

-Trebalo je da odmoriš još nekoliko dana.
-Osećam se dobro. A i posao mi pomaže da skrenem misli.
-Ok. Ako ti nešto treba znaš da sam tu.
-Znam. Hvala ti.
-Kako je Eva?
-I dalje je pod uticajem svega što se desilo.
-Mislim da je pametno što si je odvela kod psihologa. Sigurna sam da će joj pomoći da lakše rezonuje celu situaciju.


Irene i Renato su bili pored bazena.

-Volim ga. I on voli mene.
-Zašto baš on?! Zar si od toliko muškaraca morao da se spandjaš baš sa njim? Horhe je previše konzervativan i...
-Zbog toga se i krijemo.
-Ne želim ni da zamislim kakva će frka nastati ako se sazna za vašu vezu. Renato, zar ti nije dovoljno ono što se desilo sa tvojim ocem?


Renato je samo spustio pogled i rekao:

-Uradili smo to zajedno.
-Jesmo. Ne kažem da nismo.


Liset je bila u svojoj kancealriji. Ušao je Ernesto koji je rekao:

-Čuo sam da si došla. Nisi morala. Mogla si da odmoriš još neki dan.
-Osećam se dobro. A i rad će mi pomoći da manje mislim na ono što se desilo.
-U redu. Kako želiš.


Krenuo je da izadje ali ga je ona zasuatvila i rekla:

-I dalje si ljut na mene?
-Nisam ljut, razočaran sam. Jel ti poznata ta rečenica?
-Ernesto, nije trenutak za tvoju ironiju.
-Nisi imala prava da to kriješ od mene.
-Mislila sam da je tako najbolje za sve. Ja sam bila samo tvoja ljubavnica.
-I sama znaš da nije tako. Da si mi tada rekla da čekaš moje dete možda bi...
-Šta?! Razveo bi se od Pilar i oženio sa mnom?! Ma daj, koga lažeš! Znaš šta bi uradio da sam ti rekla?! Tražio bi da abortiram!
-Kako ti možeš da znaš šta bih ja uradio?
-Zato što te poznajem možda čak i najbolje od svih.


Tenzija izmedju njih dvoje se osećala u vazduhu. Nakon kraćeg vremena tokom kojeg je vladala neprijata tišina on je rekao:

-Želim da Eva zna da sam ja njen otac.
-Molim?! Jesi li svesan šta će to da izazove? Sigurna sam da Pilar neće biti oduševljena tom vešću.
-Baš me briga šta će ona da kaže! Izgubio sam već dovoljno godina sa svojom ćerkom. Ne želim više da izgubim ni jednu.
-Ok. Imaš pravo. Samo mislim da nije pravi trenutak za to. Eva je i dalje u šoku zbog svega što se desilo sa čovekom koga je ona smatrala svojim ocem. Vodim je kod psihologa kako bi lakše to prebrodila. Molim te da sačekamo neko vreme pa ćemo razgovarati sa njom.
-U redu. Ali znaj da neću predugo čekati.


Hektor koji se nalazio u kolima izlazio je iz dvorišta svoje porodične kuće. Nakon što se uključio u saobraćaj za njim je krenuo automobil koji je bio nedaleko parkiran.

Liset je bila u kancelariji. Rzgovarala je telefonom sa Sintijom.

-Kao što sam vam već rekla. Imala sam neke porodične probleme. Zbog toga nisam mogla da se posvetim vašem slučaju. Ali obećavam vam da ćete uskoro imati neke novosti.

Pilar i Ivan su bili u hotelskoj sobi. On se oblačilo dok je ona iz novčanika izvadila nekoliko novčaanica. Pružila mu ih je i rekla:

-Izvoli.
-Hvala. Kad poželiš opet da me vidiš samo me pozovi.


Otišao je. Nakon toga ona je dugo vremena zamišljeno gledala u jedno tačku. Zatim je zaplakala.

-Neverovatno na šta sam spala. Plaćam za malo pažnje i nežnosti.

Pao je mrak. Adela je bila kod kuće. Zabrinuto je šetala u krug. Ubrzo su se pojavili Horhe i Hektor. Adela je prtirčala svom sinu i zagrlila ga.

-Hvala Bogu da si dobro.
-Ne, zahvali se meni. Ja sam taj koji je platio tvoj dug. Da nije bilo mene naš sin bi sada bio mrtav.


Adele je zaplakala i rekla:

-Oprostite mi. Obećavam vam da više neću da se kockam.
-Zbog tvog kockanja i dugova ti kriminalci su oteli našeg sina!
-Nisam mislila da će sve otići tako daleko... Ja sam samo...
-Mama, smiri se. Najvažnije je da je sve prošlo.
-Jesu li te povredili? Jesu li te maltretirali?
-Nisu. Dobro sam.


Bruno ih je prekinuo i rekao:

-Samo hoću da te obavestim da želim razvod.
-Molim?! – rekla je ona začudnjeno
-To što si čula. Ovo je bila kap koja je prelila čašu.


Ernesto i Irene su bili u radnoj sobi.

-Danas sam srela Ingrid u tržnom centru.
-Zaista? Ja je nisam video godinama. Tačnije od kada je naša majka umrla.


Slagao je a da nije ni trepnuo.

-Pričala sam kratko sa njom. Dotakli smo se naše majka. Ingrid kaže da joj je žao što nije uspela da joj pomogne i na taj način spreči onu tragediju.
-Svi smo znali da je ona psihički nestabilna. Ali niko nije očekivao da će otići toliko daleko i izazvati nesreću u kojoj su poginuli Silvana i Adolfo.


U tom trenutku je ušla Hulijeta i začudjeno rekla:

-Možeš li da ponoviš to što si upravo rekao?
-Hulijeta, ja sam.. Ja sam...
-Rekao si da je baka izazvala nesreću u kojoj su poginuli moji roditelji.


Irene joj je prišla i rekla:

-Ne, pogrešno si čula. Pričali smo o...
-Nemojte da me pravite ludom! Znam dobro šta sam čula! Zahtevam da mi kažete istinu!


Ernesto se pribrao i rekao:

-U redu. Dovoljno si odrasla da čuješ kako si zapravo tvoji roditelji izgubili život.

Ispričao joj je celu istinu. Ona ga je pomno slušala. Bila je u šoku.

-Ne mogu da verujem. Značu baka Lukresija i moj otac su bili ljubavnici?
-Da. I to mnogo pre nego što je on upoznao tvoju majku. – rekao je Ernesto
-Svi smo bili iznenadjeni time što mama nikako nije podržavala vezu a kasnije i brak Silvane i Adolfa. Nikome nije bilo jasno zbog čega ga toliko ne voli. Svi smo to pripisivali njenoj bipolarnosti. Mnogo godina kasnije smo saznali celu istinu. – rekla je Irene


Ubacio se Ernesto koji je rekao:

-Adolfo i ona su godinama bili ljubavnici. Ona nije želela da se razvede od našeg oca i započne život sa njim. Zbog toga je on iz osvete zaveo njenu ćerku, našu sestru, odnosno tvoju majku. Doselio se da živi u našu kuću. Posle izvesnog vremena Adolfo i mama su nastavili svoju avanturu, iza ledja našeg oca i tvoje majke. I to je trajalo godinama. Sve do dana kada joj je Adolfo obećao da će ostaviti Silvanu i tebe i pobeći sa njom. Medjutim, prevario je. Njegov plan je bio da se odseli iz zemlje sa vama dvema. Kada je mama to saznala pobesnela je i platila nekoga da ga ubije. Tog dana Adolfo je trebao da ide na službeni put. Ali neplanirano je sa njim krenula i Silvana. Naša majka to nije znala. Čovek koga je platila da ubije tvog oca presreo ih je na putu i svojim kolima gurnuo njihova u provaliju. Tako su poginuli tvoji roditelji. Nakon svega toga naša majka je izvršila samoubistvo.

Hulijeta nije mogla da zadrži suze koje su joj se slivale niz lice.

-Zbog čega ste to krili od mene?
-Bila si dete. Mislili smo da je tako najbolje za tebe.- rekla je Irene


Hektor i Renato su bili u kolima.

-I dalje ne mogu da verujem šta ti se desilo.
-Hvala Bogu sve se dobro završilo.
-Tvoja mama stvarno nije normalna. Kako je mogla da dozvoli da sve ode tako predaleko?
-Bolesna je. Kocka je bolest zavisnosti.
-Onda treba da se leči.
-Ćuti! Dovoljno je što joj tata stalno pridkuje! Danas je toliko pobesneo da joj je zatražio razvod.
-Misliš da će se zaista razvesti od nje?
-Ne znam. Ne znam šta da mislim.


Svanulo je. Irene je bila u spavaćoj sobi. Neko kuca.

-Napred!

Ušla je služavka koja je u rukama nosila neki paket.

-Gospodjo Irene, ovo je stiglo za vas.
-Za mene? Šta je to?
-Zaista ne bih znala.


Irene je preuzela paket i rekla:

-Hvala ti. Možeš da ideš.

Služavka je otišla. Irene je znatiželjno gledala paket koji je držala u rukama. Zatim ga je otvorila. Kada je videla da se unutra nalazi šric sa žutom tečnošću od šoka ga je ispustila na pod. Istog trenutka je shvatila o čemu se radi. Ali ipak se sagla i dohvatila poruku koja je takodje bila u paketu. Na malom papiriću bilo je ispisano „Ko se mača lati, od mača i strada“.

Renato je u svojoj sobi. Spavao je. Utrčala je Irene koja ga je panično prodrmala.

-Budi se! Probudi se!

On je otvorio oči i sanjivo rekao:

-Šta ti je?! Zbog čega me budiš?!

Pred njega stavila paket koji je dobila. On je uplašeno pogledao i rekao:

-Jel to znači da smo otkriveni?

Ona je samo potvrdno klimnula glavom.

NEKO VREME KASNIJE

Ernesto i Ingrid su bili u ordinaciji.


-Žao mi je. Hipnoza nije uspela. Laura prosto odbija da se susretne sa svojom prošlošću.
-I šta ćemo sad? Šta preporučuješ?
-Iskreno ne znam šta da ti kažem. Jedino nam preostaje da će joj se sećanja nekada vratiti.
-Koliko to može da potraje?
-Ne znam. Možda se već danas seti svega. Možda za nedelju dana. Mesec dana. Godinu. A možda i nikada.


Irene i Renato su bili pored bazena. Ona je u rukama držala neku poruku. On je uplašeno rekao:

-Nije mi jasno šta želi od nas. Ako već zna šta smo uradili zbog čega nas onda ne prijavi policiji?
-Očigledno se igra sa nama. Želi da nas izludi.
-Zbog čega ne pobegnemo ponovo?
-Nema svrhe. Ušla nam je u trag. Sigurna sam da neko motri na nas.


Laura i Ernesto su šetali parkom. Ona je vidno razočarana. Nakon tišine koja je vladala konačno je rekla:

-Možeš slobodno da me prijaviš policiji.
-Molim?
-Neću ništa poreći. Priznaću da mi je naredjeno da te ubijem.
-Ne želim to da uradim. Siguran sam da ćemo zajedno doći do isitne.
-A šta ako se to nikada ne desi?
-Desiće se.


Nije bila previše ubedjena u njegove reči. Gledala ga je tužno neko vreme a onda ga upitala:

-Jel i ti osećaš isto što i ja?
-Molim?
-Jesam li se samo ja vezala previše za tebe ili je to osećanje obostrano?


Nije znao šta da joj odgovori. Gledali su se neko vreme a onda su se poljubili. Ona ga je zatim odgurnula i rekla:

-Ne. Ovo je greška. Ne smem da se zaljubim u tebe. A ti još manje smeš da se zaljubiš u ženu koja je trebalo da te ubije.

Okrenula se i otišla. Ostavila ga je zamišljenog.

Hektor i Ivan su bili u hotelskoj sobi. Ležali su u krevetu.


-Osećam se loše zbog toga što varam dečka.
-Imam rešenje. Ostavi ga.
-Ali... Renato je jako dobar...
-Da ga voliš ne bi bio ovde sa mnom.

Hektor se zamislio nakon ovih njegovih reči.

Laura je hodala ulicom. Sudarala se sa ljudima. Neki od njih su je vredjali i govorili da gleda kuda ide, drugi su je pitali da li je dobro. Ali ona nikoga nije čula. Mislima je bila ko zna gde. Nedaleko od nje prošao je automobil u kome se nalazio Leonardo. Kada je ugledao naglo je zakočio. Izašao je iz automobila i krenuo ka njoj. Vozači koji su se nalazili iza njega i kojima je blokirao prolaz su besno svirali i vikali. Privukli su njenu pažnju. Pogledala je u tom prvcu i ugledala ga kako ide ka njoj. Uplašila se i krenula da trči. On je krenuo za njom.

-Stani! Moramo da razgovaramo!

Nije ga slušala. Trčala je najbrže što je mogla.

-Slušaj me! Sve ću da ti objasnim!

I pomalo nesmotreno izletelo mu je ono što nije želeo da kaže. Uzviknuo je njeno ime.

-Karola!

Trgla se na ove njegove reči ali je ipak nastavila da trči. Niz stepenice je utrčala u metro stanicu. U poslednjem trenutku uspela je da udje u voz. Nakon čega su se vrata zatvorila, tačno njemu ispred nosa. Kada je shvatla da je na bezbednom mestu odahnula je i rekla:

-Karola. Zovem se Karola.

Anheles i Andres su bili u stanu.

-Mogli bi večeras da izadjemo negde.
-Ne mogu. Dobila sam novi slučaj. Možda kad završim.
-Koga treba da smakneš?
-Neku buržujku.


On je zagrlio i rekao:

-Čuvaj se.
-Ma ne brini se. Biće ovo lak poslić.


Pilar i Adela su bile u restoranu.

-Što pre se pomiriš sa tim da ste se razveli to bolje za tebe.
-Ne mogu. Osećam se jako loše.


Pogledala je oko sebe i rekla:

-Vidi one dve zmijurine. Gledaju u nas i smeju se. Sigurna sam da mene ogovaraju. Gde god se pojavim svi su u fazonu jadnica, muž je ostavio.
-Najmanje je važno šta drugi ljudi misle. Trenutno je najbitnije da se posvetiš terapijama i da se izlečiš svog poroka. Možda si izgubila muža ali uradi to zbog sebe i svog sina.


Laura je ušla u svoj stan. Zaključala je vrata. I dalje je ubrzano disala. I ako je znala da je gotovo nemoguće da je pratio ipak je bojažljivo pogledala kroz prozor koji je gledao na ulaz u zgradu. Zatim uzima telefon i zove nekoga.

-Ernesto.
-Da. Jesi li dobro? Zabrinuo sam se što si onako otišla.
-Nisam. Odnosno jesam. Ne znam ni ja. Srela sam Leonarda.
-Molim?! Jel te povredio?
-Nije uspela sam da pobegnem od njega. Usput sam saznala nešto jako bitno.
-Šta?
-Dok me je jurio nazvao me je mojim pravim imenom. Karola. Zovem se Karola.
-Konačno nešto dobro. Potegnuću sve veze. Uskoro ćemo saznati ko si.


Pao je mrak. Karola se tušrirala. Razmišljala je o svemu što se dešava. U trenutku nepažnje se okliznula. Udarila je glavom od zid i onesvešćena pala na pod.

Renato i Hektor su bili u kolima.


-Molim? Želiš da raskinemo?
-Da. Mislim da je tako najbolje.
-Ali zbog čega? Kako tako odjednom?
-Nije odjednom. Već neko vreme razmišljam o tome.
-Jel postoji neka druga osoba?


Hektor je pomalo posramljeno potvrdno klimnuo glavom.

-Nisam ovo očekivao od tebe.

Izašao je iz kola i besno zalupio vrata.

Karola je došla sebi. Uhvatila se za glavu i napravila bolnu grimasu. Ustala je i pogledala se u ogledalo. Dugo je gledala svoj odraz u istom. A onda su sećanja počela da naviru. Jedno po jedno a zatim konačno i ono najbolnije. Ono koje ni najmanje nije očekivala. Zaplakala je.

Kraj 6. epizode
Kristina
Kristina
Admin
Posts : 6040
Join date : 2017-09-15
Age : 33
Location : Laguna negra

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Wed Jun 05, 2019 12:43 pm
Pa nije. Hektor je Adelin sin. U šemi je sa tetkom i sestrićem.

Da, tačno, pobrkla sam lončiće. Pilar vara muža, a ne Adela. Pilar mi je baš žao.

Pa kako nije. To je Hulijeta, Ernestova sestričina, što je trudna.

Zaboravila sam joj ime. Inače, da li je otac djeteta neko ko se pojavljuje? I što je to gledala na laptopu?

Liset je sedela na bolničkom krevetu.
Uf, dobro je, preživjela je.

Ernesto je zagrlio i rekao:

-Ma šta god da se desilo izmedju vas ti nisi odgovorna za to što se napio a zatim u takvom stanju seo za volan.

Tačno, ali tačno je da je i ono što je ona uradila grozno. A slažem se da bi joj Ernesto najvjerovatnije tražio da abortira. Eto nešto sam pogodila.  Very Happy

Neki čovek kleči ispred nje. Ona drži uperen pištolj pravo u njegovo čelo.

Je li taj lik neko ko će biti bitan za priču, ili je samo poenta što se Carola sjetila dijela prošlosti?

-Uradili smo to zajedno.

Nisam očekivala da je i Renato upetljan  u smrt oca, a za Irene me ne čudi.


Što se Adele tiče...Neka je Horhe ostavio. Dovodi u opasnost cijelu porodicu svojim porokom s tim ljudima se nije igrati. Nego ja nešto nemam nadu da će se ona izliječiti. Osjeća se jadno jer se razvela, što je shvatljivo, jer razvod nije mala stvar, ali očito je tip žene koju određuje ko je njen muž. Ne zna za drugo u životu sem za status udate žene i za kocku. I sad kad je zbog drugog ostala bez prvog potpuno je očajna i ne nadam se njenom napretku.

Značu baka Lukresija i moj otac su bili ljubavnici?

Kako ovo zvuči...loše, najblaže rečeno. Mogu mislit kakav je to šok bio za Hulijetu.

Ona je u rukama držala neku poruku

Neka nova poruka? Ništa, moraće se paziti da joj neko ne priše sa špricem.  Laughing


Hektor ispalio Renata, smuvao se sa Ivanom.  A Ivan ga nije pitao za ožiljak? Kad bi ga pitao, a ovaj mu objasnio za transplantaciju, i još ako bi pomenuo kad je to bilo, Ivan bi mogao posumnjati nešto. A možda i  već nešto sluti, vidjećemo. Baš me zanima Lisetina istraga.

-Koga treba da smakneš?
-Neku buržujku.

On je zagrlio i rekao:

-Čuvaj se.
-Ma ne brini se. Biće ovo lak poslić

Pričaju tako ravnodušno o tome kao da se bave dostavljanjem pica.  Shocked

A onda su sećanja počela da naviru. Jedno po jedno a zatim konačno i ono najbolnije. Ono koje ni najmanje nije očekivala. Zaplakala je.


Ti uvijek završiš epizodu u pravom momentu. Jedva čekam dalje. Very Happy

____________
Amnezija - Page 2 Granho16
avatar
Milos 92
Posts : 248
Join date : 2018-04-07

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Wed Jun 05, 2019 4:27 pm
Je li taj lik neko ko će biti bitan za priču, ili je samo poenta što se Carola sjetila dijela prošlosti?

Niko bitan. Ubačen je čisto d abi se setila dela svoje prošlosti.

Nisam očekivala da je i Renato upetljan u smrt oca, a za Irene me ne čudi.

U narednoj epizodi objašnjenje.

Tačno, ali tačno je da je i ono što je ona uradila grozno. A slažem se da bi joj Ernesto najvjerovatnije tražio da abortira. Eto nešto sam pogodila. Very Happy

Sad kad smo došlo skoro do kraja, kakav si ti utisak stekla o Ernestu? Jel on za tebe pozitivan ili negativan lik?

Ti uvijek završiš epizodu u pravom momentu. Jedva čekam dalje. Very Happy

Pa to je valjda i poenta. Kako drugačije da te navučem da jedva čekaš da pročitaš narednu epizodu. Very Happy Very Happy Very Happy

I sad ono najvažnije. Ostala je samo još jedna epizoda. Znam da sam ranije rekao da ih ima 8 ali ipak će biti 7. Nije ništa menjano nego prosto upravo da bi se epizode završile kada je najzanimljivije malo sam seckao drugačije nego inače. Ukratko, epizode uglavnom imaju 10 strana u wordu, a ovde je neka imala manje neka više kako bi se završila na boljem mestu. I zbog toga je ispalo da bi poslednja epizoda imala samo 4 strane, tako da ne vidim poentu za tim pa sam je spojio sa sedmom epizodom.

Jedva čekam da pročitaš kraj. I kao i obično što volim da te pitam, kakav kraj očekuješ? Čisto da vidim koliko će se tvoja razmišljanja podidariti sa onim što će se zaista desiti.
Sponsored content

Amnezija - Page 2 Empty Re: Amnezija

Back to top
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum