Knjigu u šake

Kooonačno da nastavim.

Od dječjih knjiga moram još posebno izdvojiti Hajdi. Čitala sam je već kao odrasla i zaista je divna. Doslovno sam mogla da vidim tu planinu, osetim tu svježinu, vidim koze i osjetim ukus kozjeg sira  i mlijeka. Okrijepljujuća priča. Na spisku za čitanje su mi i Lesi se vraća kući i Knjiga o džungli.

Od starih klasika sam zaboravila pomenuti Vašar taštine Vilijama Tekerija. Baš sam je u dahu čitala. Dobila sam je kao nagradu za Luču od moje osnovne škole. E poklonom od srednje škole za Luču I nisam bila oduševljena.  Misli velikih ljudi Dakle, samo misli i izreke. Nije svakako nešto što ću čitati od korice do korice, ono po 50 ili 100 misli u komadu. Samo samo je preletjela i čitala na foru otvorim bilo gdje i pročitam ih nekoliko. Od opštine sam tada dobila Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od XV do XVIII vijeka Miloša Miloševića, a u osnovnoj su mi darivali Odjeci slavnih vremena - Legende iz Boke Kotorske Tomislava Grgurevića.

Balzak - jedino sam čitala Čiča Gorio i to dva puta. Ubijaju me onoliki opisi te sam npr. odustala od Izgubljenih iluzija. Mada imam želju da pročitam Rođaku Betu.

Kad sam kod Francuza, na spisku mi je i Crveno i crno od Stendala.  Kroz radnju sam upoznata iz mamine priče i  iz filma, i baš želim da je pročitam kao i serijal Anđelika. Imam prvih 10 knjiga, mama ih je čitala već dva puta   tako da me je zarazila sa željom da ih i ja pročitam. Ne znam da li su zadnje tri izdate kod nas, ali nadam se da hoće Čarobna knjiga. Nailazila sam na informacije da bi ih trebali biti 15, ali ne znam da li je Anne Golon stigla uopšte da ih napiše prije nego što će umrijeti.

Uzela bih u obzir i Madam Bovary od Flobera.

Kući odavno imam i još dvije knjige koje bih isto stavila u red. Prva je Don Žuan Lorda Bajrona koja me ne privlači posebno svojom tematikom koliko time da mi je uspomena na oca za 14. rodjendan. Zašto je ne pročitah za te silne godine? Druga je Doktor Živago od Pasternaka. Nju mi, kao i mnoge, preporučila majka.

Koleginica koja voli književnost mi je preporučila dvije knjige kao najbolje koje je čitala, pa me zanima da li si ih ti čitala. U pitanju su Život bez dogme i Hadrijanovi memoari.

E sad... U prvom srednje sam se upoznala sa Poaroom kroz film Smrt na Nilu i tako sam se zainteresovala i za filmove iz tog serijala i za Agatu Kristi. Ostatak posta će biti posvećen njoj, ali najviše Poaro romanima.

Ako se ne varam, napisala je 67 krimi romana: 34 sa Poaroom, 12 sa gospođicom Marpl, 4 za Tomijem i Mrvicom, 4 sa inspektorom Batlom, 2 sa Rajsom i 11 koje ne pripadaju ni jednoj od ovih kolekcija. Ako se računa još jedan koji je pisala sa 13 drugih autora (The Floating admiral) onda ih je 68.

Ona ima još i dvije autobiografske knjige, dvije knjige poezije i jednu sa poezijom/hrišćanskim pričama.

Kratkih priča ima valjda preko 160, u ne znam ni ja koliko kolekcija. Neke se različito zovu u UK i USA. Tu se ne mogu pohvatati koliko ih je i koje su, jedino tačno znam da su od njih ne znam koliko 57/59 s Poaroom.

Agata ima i 6 romana koji nisu kriminalistički. Ja sam čitala samo Breme i to skoro, za vrijeme karantina, i nije mi se svidjela, super sinopsis, a radnja 0. Imam još jednu Divov hljeb. Ako mi se ni ona ne svidi preostala 4 romana neću kupovati, jer me po sadržaju ionako ne privlače. Ipak, krimići su njen fazon.

Napisala je i 16 pozorišnih djela od čega je 8 bazirala na svojim već postojećim romanima/pričama, i 7 tv/radio predstava (3 po postojećim pričama).

Njen unuk Metju Pričard je objavio knjigu Grand tour u kojoj su valjda njena pisma i fotografije, nisam sigurna.

Dakle, kao srednjoškolka i malo nakon srednje sam pročitala sve što se može naći od Agate Kristi u gradskoj biblioteci. Poaro, Gospođica Marple, Tomi  Mrvica i ostale. Prve koje sam čitala su bile Tajna 7 brojčanika i Iskričavi cijanid. One nisu sa Poaroom (a tako sam isčekivala da se pojavi   ) no odlične su. U stvari ova druga je nastala od jedne od Poaro kraćih priča koju je ona kasnije pretočila u roman sa Rejsom umjesto Poaroa.

Ne sjećam koje sam sve tada čitala, ali kao omiljene sam izdvajala "Ubistvo u Orijent Ekspresu", "Treća djevojka" i "10 malih crnaca"  tj. I ne osta nijedan. Za njih sam se vraćala više puta.

Negdje 2015. Poaro romane kreće da  izdaje Nova knjiga iz Pg, onda sam našla neka stara izdanja Narodne knjige u knjižari (romani Ko uhvati plimu i Zavjesa) kao i kolekciju priča Servis za čaj Harlekin koji ima jednu Poaro priču.  Neke priče iz te kolekcije su mi super, neke i ne. Jedna je s Harley Quinom ("Harlequin")  i taj lik mi je čudan, ne volim ga. Smrt na Nilu sam kupila od uličnog prodavca koji je išao od vrata do vrata. Mama mi je za rođendan našla Ubistvo Rodžera Akrojda u izdanju Mladinske knjige u kojoj ima i dodatak i spisak svih Poaro djela i navedeno koje su  kratke priče s Poaroom u kolekcijama  u kojima se u ostalim pričama nema Poaroa...

Te godine sam kupila i  3 knjige (mislim da su izlazile uz časopise) koje ne pripadaju nijednom od serijala. Krimići, ali ne sa njenim poznatim istražiteljima. Sitafordska misterija koja je super, Smrt dolazi na kraju koja je odlična i dešava se u staroj eri u Egiptu i Nepoznato odredište koju nisam dovršila jer mi se nije svidjela.

Tokom 2016. godine sam kupovala Lagunina izdanja u knjižari u Pg kao i Ubistvo u Orijent Ekspresu Mladinske knjige. Ta knjižara sa Laguninim izdanjima je imala dosta knjiga iz Poaro serijala, ali nisam mogla sve da kupim odjednom pa sam birala.

Na Sajmu u Bg 2017. nađem na polovnim knjigama 9 koje su mi falile (Zlo pod suncem, Mačka među golubovima, Vašar zločina, Bija baja buf, Gospođa Mekginti je mrtva, Poslije sahrane, Treća djevojka, Ubistvo u Mespotamiji, Slonovi pamte) sve sem Satova.

2018. godine Laguna izda i Satove, a prošle godine i jednu knjigu sa kratkim pričama Rani slučajevi. Na zadnjem sajmu sam takođe kupila i polovnu kolekciju "Tajna Božićnog pudinga".  BDR  media tokom jeseni kreće  da štampa kolekcije kratkih priča (Misterija egipatske grobnice,  Tajna božićnog pudinga, Ubistvo u maloj ulici i Muke Herkulove)  tako da ih (priče) sada imam sve sem 5. Predzadnja kolekcija je izašla na moj rođendan  i kad sam otrčala u prodavnicu daje kupim u stalku je bila samo jedna! Da, "Puding" sam kupila dva puta samo zato što je ovaj u izdanju BDR media dodao još jednu priču koju nisam imala.  

Drago mi je što ih imam iz svih epoha i od raznih izdavača. Imam knjige iz 60ih od Kosmosa i Globusa/Matice srpske, s početka 2000.ih i novijeg datuma.   Volim tu raznolikost, i obožavam miris starih knjiga. Volim polovne knjige, ramišljam čije su bile, ko ih je čitao i koliki put su prevalile do mene.

Što se tiče ostalih Agatinih djela, imam i pozorišna djela Paukova mreža i Neočekivani gost koja je u romane pretočio Čarls Ozborn, roman Šifra Nemesis (sve kupljeno prošle godine) i kolekcije kratkih priča koje su izašle ove godine13 problema gospođice Marpl, Poslednji slučajevi gospođice Marple i sabrane priče i Klasičnu kolekciju kratkih priča. Ništa od ovoga još nisam stigla pročitati.

Ja sam baš udavila.   Ali bilo mi je zanimljivo kopati po njenoj bibliografiji.

Moj referat o Herkul Poaro serijalu će ipak ostati za neki drugi post.

Čini mi se da mi je to bio prvi dečji roman i ni ljigavština Amaia iz Internata mi ne može upropastiti utiske

Ja znam jednu koja se zove Hajdi prilično dobro i nije mi draga jer je podrugljiva i znam da ogovara. Baš mi ja žao što se ne zove drugačije. A zašto je Ivan osobu koja mu  je krajnje nesimpatična nazvao po Hajdi, nije mi jasno.

Nisi. Tebi su Poaro pre svega i Agata Kristi in general istinska strast. Ne kažem da ja nemam takve strasti, imam i znamo koje su, ali tvoje su starije i može se reći da si odrastala i sazrevala uz svet Agate Kristi, a svet Agate Kristi je poseban.

Verujem da nas naša interesovanja u nekoj meri oblikuju, utiču na nas i možda nas čak i biraju...ništa manje nego što mi biramo njih. I retko me iznenadi kada čujem da neko voli to što voli, obično su ljudi kompatibilni sa svojim interesovanjima. Prosto idu jedno uz drugo, nešto kao srodne duše.

Ti me baš razumiješ.  

samo da prijavim da sam pročitala Zlo pod Suncem...na terasi, uz homemade ledeni čaj i mačora koji mi je lizao i čupao kosu (???).

 Drago mi je da ti se svidio. I meni je to jedna od dražih priča, baš zbog primorskog ambijenta.


Nego...



 Slijedi nastavak.

Razlog zbog kojeg volim romane Agate Kristi je vjerovatno taj stari engleski ambijent i raznolikost priča i likova. U isto vrijeme su komplikovani i jednostavni koliko god to čudno zvuči. Bude mnogo detalja i komplikacija, ali su priče jednostavne i lake za čitati, poseban su ljetni ugođaj. Tu se Poirot posebno izdvaja zbog inteligencije  udružene sa karakterom i principima. Kad se dodaju još neke njegove specifičnosti (u nekim stvarima se i pronalazim) bilo mi je nemoguće ne zavoljeti ga. Još je i toliko simpatično samouvjeren i neskroman da prosto mora izmamiti osmjehe.

Oduvijek volim trilere i detektivske priče, a kod Agate znam da uvijek mogu očekivati smislen i zaokružen kraj. Iako mi je u trilerima interesantna forenzika, ovdje mi je pogotovo interesantno što se sve riješava psihologijom, "malim sivim ćelijama" i "metodom i redom". Poaro slučajeve riješava bez panike, pristupa, govori i objašnjava sa izuzetnom smirenošću. To je dio te njegove metodičnosti. Onda tu su i zanimljivi likovi poput otkačene Ariadne, Hejstingsa, Džepa i gospođice Lemon.

Ono što me još privlači kod Poaro univerzuma je raznolikost mjesta i okruženja u kojima se radnja dešava. London, drugi engleski gradovi, sela, more, planina, ljetna žega, snijeg, Francuska, Belgija, Mesopotamija, Egipat, Rodos, brod, avion, voz, u dvije priče malo i Južne i Sjeverne Amerike itd. Onda od likova imamo, bogate, siromašne, srednju klasu, poslugu, glumce, političare, bankare, stomatologe, doktore, djecu, mlade, stare, sredovječne, umjetnike i ostale... A opet gdje se god radnja dešava i ko god da su akteri odiše pravom engleskom atmosferom.

Na većini knjiga/kolekcija na početku stoji posveta. Knjigu Nijemi svjedok je posvetila svom psiću.




Što sam čitala: U vrijeme kada sam skupila već priličan broj Poaro  romana krenula sam da ih čitam  hronološkim redom bez obzira da li  i koliko puta sam ih nekad čitala. Ovog ljeta sam nastavila i počela sa Crnom kafom, ona po redoslijedu dođe mnogo prije romana Gospođa Mekginti je mrtva, imala sam je prošlog ljeta, ali ne znam zašto je tada nisam ubacila u hronološki red čitanja. To je inače pozorišno djelo koje je u roman pretočio Čarls Ozborn. Onda su uslijedile Gospođa Mekginti je mrtva, Poslije sahrane, Bija baja buf, Vašar zločina, Mačka među golubovima, Treća djevojka, Satovi i Noć vještica. (sad mogu da ti je preporučim iz prve ruke).

Utisci: Crna kafa je dobar, ali opet nivo ispod romana. Ipak, Ozborn je odradio dobar posao, nije lako predstavu pretočiti u knjigu. Bija baja buf mi je ipak draži kao film. (Isto važi za Misteriju plavog voza) Ostali su svi odlični, ali posebno moram izdvojiti Mačku među golubovima.   Atmosfera romana mi je tako slatka, ako se to može reći za krimi roman. Radnja je smještena u ženskoj internatskoj školi (pazi čuda što mi se sviđa atmosfera), a dvije izuzetno simpatične djevojčice su ukrale show ostalim likovima. Posebno mi je simpatično upoznavanje jedne od njih sa Poaroom. Kroz lik male Dženifer se baš osjeti što znači odana Engleskinja koja je u fazonu svuda pođi, kući dođi. Momenat kada kaže da joj se pije čaj, jer je gladna.   Voljela bih nekad biti na njihovom 5 o'clock tea. Zvuči kao tradicionalna mini-gozba.  I taj film isto jako volim.  Za Satove sam crtala šemu ulice u kojoj se dešava radnja.   A volim kada u knjigama bude neka šema/skica  kao što je to slučaj kod Zlo pod suncem.

Da se malko vratim na Mačku među golubove. I nju ti preporučujem.


Planovi:Trenutno sam na pola Slonovi pamte. Nakon toga će uslijediti Velika četvorka koju hoću iz trećeg puta da pokušam shvatiti i dovršiti. Onda će ići Ubistva s monogramom od Sofi Hane. Za nju ne bih ni čula da nije uz odobrenje krenula ponovo da piše djela o Herkulu Poarou (što mi se ne sviđa). Hajde što je napravljen izuzetak pa je izdala jednu takvu knjigu, ali nakon toga izbaci svake druge godine po jo jednu. Ali daću šansu, zanima me kakva je ta jedna, ostalo najvjerovatnije neću kupovati. A kad sam je kupila prije nekih 4-5 godina nisam ni skontala da to nije Agata Kristi. Na koricama je većim slovima potpisana Agata Kristi, vidim da je Poaro roman, jako mi je bilo čudno da ima neki za koji nisam čula, i kupim je bez razmišljanja  i gledanja. Kući sam shvatila. Pa kad je već imam, probaću da je pročitam.

Kad to završim, idu kratke priče, njih preko 50, pa roman/priča Poaro i paviljon u Grinšoru i za sam kraj, zadnji roman Zavjesa. Kad sam ga davno u srednjoj ili malo nekon srednje, čitala nisam ni znala da je to zadnji. Zato me je zaprepastila Poaroova smrt.

Inače za tu hronologiju po kojoj čitam sam uzela članak s Wikipedije.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Hercule_Poirot_in_literature -> Books in chronological order

Imam odštampane spiskove kratkih priča, epizoda po sezonama i svih romana/priča po hronološkom redom. Međutim, sad kad uđem u članak vidim da ima manjih promjena u tom spisku. Zlo pod suncem i Bija baja buf su sad jedna kasnije,  druga ranije u odnosu ma spisak koji sam već imala. No nebitno.

Preporuke: U izdanju knjige Ubistvo Rodžera Akrojda koje ja imam na kraju stoji predlog kojim redosledom da se čitaju knjige, i koja obavezno da ide prije koje. To je zbog spoilera. Nikad se u knjizi koja je išla kasnije ne otkriva ko je bio ubica u nekom ranijem slučaju, ali recimo ima spoilera ko nije bio ubica pa mu je Poaro oprao čast. To opet nije ništa strašno, jer kad krenemo čitati te dvije knjige krećemo od pretpostavke da je taj ko je optužen zapravo nevin. Ostalih spoilera mislim da nema. Obično se pominje neki lik iz prethodnih knjiga koji je liku u toj knjizi pričao o Poarou i slično.

Uglavnom, evo tih napomena što obavezno prije čega da se čita.

Spoiler:

Knjige/serija Ima razlika u odnosu na filmove tj. u filmovima su mijenjali neke stvari. Nikad nije promjenjen ubica ili način ubistva, u jednoj knjizi je u potpunosti drugačiji motiv nego u filmu. Meni su sve te promjene ok jer nisu pokvarile priču, mada su mnoge nepotrebne. Nekad ima likova koji se u filmu izbace, što mi je jasno, ili se dva lika spoje u jednom. Onda bude izmjena da npr. u tom komšiluku žive otac i dvije ćerke, a u knjizi su majka i dva sina. Ili s kim ostaje neki pas, ili s kojom djevojkom ostaje neki mladić... Ili su ubice u različitom porodičnom odnosu. Onda u filmovima imamo dva lika koji su gej, i ženu koja je bila lezbejka. U prva dva slučaja nisu uopšte gej, dok je za tu ženu dat samo nagovještaj da je bila lezbejka. Ili smo imali rodicu i rođaka u incestu dok toga nema u knjizi. Ili je neka žena stjuardesa, a zapravo je bila samo putnik u avionu. U nekim filmovima su ubacili Džepa i Hejstingsa dok se u knjizi zapravo ne pojavljuju. ( https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Agatha_Christie%27s_Poirot_episodes -> Differences between episodes and Christie's work)

Još jedna od razlika je način na koji Poaro ulazi u priču. U knjigama se nekad pojavljuje tek od 70 stane, ili nakon pola knjige i tada ga neko uputi u dešavanja. Naravno to nije uvijek slučaj. Ali u filmovima je uvijek tu usred događaja gotovo od početka. U filmu ABC ubistva su se najviše držali knjige, gotovo do svih detalja.

Vrijeme kada se odvija radnja je takođe suženo u filmovima. Dok u knjigama ide do do 70.ih u seriji radnja uglavnom do II svjetskog rata.

Ima stvarno priča od kojih više volim ekranizovanu verziju i obrnuto. (dvije sam već pomenula) Ali nerijetko ih volim podjednako.   Ubistvo u Orijent Expresu je primjer gdje mi je knjiga genijalna dok mi film nije ostavio takav utisak. Rupa i Ko uhvati plimu su primjeri gdje je knjiga bolja. Smrt na Nilu i Lord Edžver je umro su neke od onih gdje ne znam što je bolje.  



E sad moje malo istraživanje koliko zapravo ima djela sa Herkulom Poaroom.

Romana ima 33 ili 34. Zavisi gdje se ubraja Poaro i paviljon u Grinšoru. To je prva verzija romana Vašar zločina i objavljena je posthumno. Ja sam prvo mislila da je to kratka priča, ali kada je izašla vidim da je to čitava knjiga, mnogo opširinija od priče. S druge strane, ni Vašar zločina nije knjiga sa mnogo strana, pa baš ne znam u čemu će biti razlika. Saznaću.  Ali tu knjigu ću tek imati u rukama kada se vidim vjerenikom pošto je kod njega. Meni je nisu mogli poslati pa sam je uz njegovu saglasnost naručila na njegovu adresu. Rekla sam da dobro pazi da je ne izgubi. Inače, moram reći da je jedna od naših zajedničkih osobina ljubav prema knjigama.

Evo ih abecedom, bez ove gorenavedene.

1. A.B.C. Murders (omiljena Davida Sucheta)
2. After the Funeral
3. Appointment with Death
4. Cards on the Table
5. Cat Among the Pigeons
6. Curtain
7. Dead Man's Folly
8. Death in the Clouds
9. Death on the Nile
10. Dumb Witness
11. Elephants Can Remember
12. Evil Under the Sun
13. Five Little Pigs
14. Hallowe'en Party
15. Hercule Poirot's Christmas
16. Hickory Dickory Dock
17. Lord Edgware Die
18. Mrs McGinty's Dead
19. Murder in Mesopotamia
20. Murder on the Orient Express
21. One, Two, Buckle My Shoe
22. Peril at End House
23. Sad Cypress
24. Taken at the Flood
25. The Big Four
26. The Clocks
27. The Hollow
28. The Murder of Roger Ackroyd  
29. The Murder on the Links
30. The Mysterious Affair at Styles
31. The Mystery of the Blue Train
32. Third Girl
33. Three Act Tragedy

Iako ih sve volim, sem Velike četvorke, boldovala sam one koje posebno izdvajam. Ubistvo Rodžera Akrojda nije bez razloga proglašen naboljim detektivskim romanom svih vremena. Tajanstveni događaj u Stajlsu je prvi i njegov kraj nije objavljen kako je Agata prvobitno napisala. Rješenje je isto s tim što je Poaro slučaj riješio na klupi za svjedoke. Izdavaču se to nije svidjelo i ona je to promijenila. Na kraju je to promjenila i uvela model koji će često ponavljati. Poaro u salonu/dnevnoj sobi/ili gdje god okuplja sve aktere i objašnjava što se desilo. Ja imam izdanje ove knjige sa predgovorom Johna Currana u kojoj je objavljen osim zvaničnog i taj prvobitni kraj.


Sem 33 knjige, napisano je jedno pozorišno djelo, Crna kafa to sam već pominjala.  Priče Osinje gnijezdo i Žuri iris je pretočila u televizijsku/radio predstavu. Knjigu Ubistvo Rodžera Akrojda  je u predstavu pretočio  neki Majkl Morton i zvala se Alibi.


E sad... Priče. Ima ih 57-59. Ove dvije što variraju su gorepomenuta Poaro i paviljon u Grinšoru za koju ne znam gdje se svrstava, da li u romane ili u priče; i predgovor/uvod u kolekciju Muke Herkulove koji se ne može opet brojati kao priča za sebe, gdje je Poaro na sastanku s prijateljem, razgovaraju i on dođe na ideju da hoće da riješi 12 slučajeva po uzoru na mit o Heraklesu i njegova junačka djela. U ovom izdanju koje ja imam tog uvoda nema.  

U svakom slučaju kad sve saberem, hajde bez tog uvoda, 33 romana + 58  priča + 1 pozorišno djelo pretočeno u roman,  imamo 92 djela sa Poaroom.

Sa pričama mi je malo teže išlo dok sam pohvatala koliko ih je i koje su. Uvijek i svuda piše da ih je preko 50. Evo mog istraživanja.

Sa kolekcijama nije problem. Ima ih 5. To su:

1. Rani slučajevi (18) (izdala Laguna)

Spoiler:

2. Poaro istražuje (11) (izdala BDR Media pod imenom Misterija egipatske grobnice sa još 7 priča iz Ranih slučajeva)

Spoiler:

3. Muke Herkulove (12  + uvod) (izdala BDR Media)

Spoiler:

4. Tajna božićnog pudinga (5) (izdala BDR Media, a i ima i staro izdanje od Globusa/Matice srpske)

Spoiler:

Kod BDR Media izdanja nema zadnje 3 priče, a dodate su 1 iz Ubistva u uličici i 8 iz Ranih slučajeva.

5. Ubistvo u uličici (4) izdala BDR Media, ali opet ne kao u originalu. Izdali su  je bez priče Nevjerovatna krađa jer su je već izdali u Tajni božićnog pudinga, sa još tri priče iz Ranih slučajeva, sa pričama 4 i 5 iz gornjeg spoilera i sa Žutim irisom i Drugim gongom koje ne pripadaju nijednoj kolekciji.

Spoiler:

Baš je zbunjujuće što se prilikom izdavanja kolekcija nisu držali originalnih nego su mješali priče. No dobro, bitno je da su izdate.

Dakle u Poaro kolekcijama je ukupno 50 priča + uvod u Muke Herkulove

Sem njih, imamo još 4 priče u kolekcijama koje nisu posvećene Poarou.

To su:

1. Yellow Iris ( izdata u kolekcijama The Regatta Mystery i Problem at Pollensa Bay)
2. Second gong (izdata u kolekcijama The Witness for the Prosecution i Problem at Pollensa Bay)
3. The Mystery of the Baghdad Chest (izdata u kolekciji While the Light Lasts)
4. Christmas Adventure (izdata u kolekciji While the Light Lasts)


Dalje imamo i...

1. Poirot and the Regatta Mystery   iz 1936. koju je kasnije opet napisala sa Parkerom Pejnom pa se ne smatra dijelom Poaro kanona. Izdata je  u The complete short stories: Hercule Poirot (2008)
2. već pominjana Hercule Poirot and the Greenshore Folly (izdata posthumno)
3. The Incident of the Dog's Ball (izdata posthumno u Agatha Christie's Secret Notebooks)
4. The Capture of Cerberus (izdata posthumno u Agatha Christie's Secret Notebooks, radi se o zadnjoj priči iz kolekcije Muke Herkulove koju je tada morala ponovo napisati zbog političkog sadržaja tako da je ovaj original izdat tek 2009.)

Dakle, to bi bilo 58 (ili 59 sa onim uvodom ) Poaro priča.

Ja ih nemam 5  i to:

1. The Mystery of the Baghdad Chest
2. Christmas Adventure
3. Poirot and the Regatta Mystery
4. The Incident of the Dog's Ball
5. The Capture of Cerberus

I kao što rekoh, nemam taj uvod u Muke Herkulove. Koliko sam luda, ako negdje nađem tu kolekciju s tim uvodom, kupiću je. Npr. od BDR Media sam kupila Tajnu božićnog pudinga samo radi jedne priče Nevjerovatna krađa. Sve ostale sam već imala.

Za prve dvije sa spiska se jedino mogu nadati da će Laguna ili neko izdati zbirku Dok svijetlo traje. Ili da se raspitam ko ju je nekad sve izdao pa pravac na polovne knjige na Sajmu.

Za treću mislim da nemam nikakve šanse. Od 1936. jedino se pojavljuje 2008. u toj knjizi sa svim  Poaro pričama.  (Baš je i ona vala morala da izbaci Poaroa i stavi Parkera Pejna     ) Ne znam da li se može doći do nje. A i da dođem... zar da kupujem 50 i nešto priča radi jedne koju nemam?      

Za četvrtu i petu se imam čemu nadati. Agatha Christie's Secret Notebooks je izdata u Admiral Books, Beograd, a čak i da se ne može naći, vjerujem da bi je Laguna mogla izdati nekad. A voljela bih je imati i ne samo zbog te dvije priče.

Postavila sam pitanje preko sajta BDR Media da li postoji šansa da izdaju još tih 5, ali za sada sam bez odgovora. Ipak, možda sam im dala ideju.

Tajne beležnice Agate Kristi:

A evo i jednog zanimljivog članka na koji sam sad naišla.  

https://www.vijesti.me/zabava/296270/iznad-prepreka-kulture-rase-uzrasta-i-pola


I na kraju kad mislim da sam sve pohvatala, prije neki dan saznam da je knjiga Velika četvorka rađena od 12 kratkih priča koje su zasebno objavljivane, ali su međusobno povezane. E sad ne znam da li je za knjigu radila nešto novo, ili su samo tih 12 priča spojene na jednom mjestu. Ako je ovo prvo, onda dobijam još jednu stavku za tražiti osim ovoga gore što sam već nabrojala. Ali sudeći po ovome:

  Her brother-in-law, Campbell Christie, suggested compiling the Sketch stories into one novel, rather than undergo the strain of composing a completely new novel, and helped her revise them into a more coherent form for book publication. His assistance mainly took the form of revising the beginnings and ends of the stories to make them flow better into a novel – the substance of each story remains the same between the short story version and the novel version. Unlike the later Partners in Crime (1929), the order of the stories was retained.    

u pitanju su malecke korekcije da bi sve moglo stopiti u cjelinu jednog romana. Ima čak i popis koja priča čini pogavlje u knjizi.  Ali eto sad mene kopka koliko ima razlike i da bih da imam i tu varijantu sa pričama.


1.The Unexpected Guest:  1.  i 2. poglavlje knjige  The Unexpected Guest / The Man from the Asylum.
2.The Adventure of the Dartmoor Bungalow:  3. i 4 pogavlje knjige We hear more about Li Chang Yen / The Importance of a Leg of Mutton.
3. The Lady on the Stairs: 5. i 6. poglavlje knjige Disappearance of a Scientist / The Woman on the Stairs.
4.The Radium Thieves: 7. poglavlje knjige s istim naslovom
5. In the House of the Enemy: 8. poglavlje knjige s istim naslovom
6.The Yellow Jasmine Mystery: 9. i 10. poglavlje knjige The Yellow Jasmine Mystery / We investigate at Croftlands.
7.The Chess Problem: 11. poglavlje knjige s istim naslovom koje je objavljivano i kao zasebna priča
8. The Baited Trap:  12. i 13. poglavlje knjige– The Baited Trap / The Mouse walks in.
9.The Adventure of the Peroxide Blonde: 14.poglavlje knjige s istim naslovom
10. The Terrible Catastrophe: 15. poglavlje knjige s istim naslovom
11.The Dying Chinaman: 16. poglavlje knjige s istim naslovom.

U USA su 10. i 11. priča objavljene kao jedna The Enemy Strikes.

12.The Crag in the Dolomites: 17. i 18. poglavlje knjige– Number Four wins the trick / In the Felsenlabyrinth.



I za kraj referat što je sve ekranizovano u seriji

Dakle, djela je 92, a epizoda 70. Ekranizovano je sve što je gore nabrojano sem:

-12 priča iz Muka Herkulovih su obuhvaćene jednim filmom u kojem su objedinili po nešto iz svih njih (neke su više koristili, neke manje)
- originalna The Capture of Cerberus nije uopšte korištena u filmu Muke Herkulove
- nije ekranizovano djelo Crna kafa ( David Suchet je imao uživo čitanje ovog djela pa smatra da je u potpunosti ispoštovao Poaro kanon)
- priča Poirot and the Regatta Mystery nije ekranizovana jer se ne smatra djelom Poaro kanona
- priče The Lemesurier Inheritance takođe nema u seriji, samo se jedan njen element koristi u filmu Muke Herkulove mada mi nije jasno zašto jer ona uopšte ne pripada toj kolekciji

Sledećih 7 priča nisu ekranizovane zato što je sve njih Agata proširila i ponovo napisala i te druge verzije su ekranizovane. To su priče:

1. The Mystery of the Baghdad Chest proširena u The Mystery of the Spanish Chest
2. Christmas Adventure proširena u  The Adventure of the Christmas Pudding
3. Submarine plans proširena u  The Incredible Theft
4. The Market Basing Mystery proširena u Murder In The Mews
5. Second gong proširena u Dead man's mirror
6. Hercule Poirot and the Greenshore Folly proširena u Dead Man's Folly
7. The Incident of the Dog's Ball proširena u Dumb Witness

Priča The Plymouth Express je proširena u roman   The Mystery of the Blue Train   i to je jedini slučaj da su snimili obje varijante.

Ja bih voljela da je snimljeno bukvalno sve (i da Muke Herkulove bude zasebne epozode) tako da ih ukupno bude 92. To, naravno, da bih mogla duže da uživam, a i zato što sam perfekcionista 

S druge strane, drago mi je da ću u kolekciji Muke Herkulove uživati, a da ne znam što će se desiti i ko je ubica, jer u filmu jesu uzeli djelove nekoliko priča, ali nisu mogli baš sve obuhvatiti. Sem nje i Crne kafe u svim djelima koje sam čitala zadnjih godina od kada sam prikupila knjige, nisam imala tu neizvjesnost, jer sam ih nekad čitala ili pogledala film/epizodu ili oboje. Ipak, to mi ne uskraćuje zadovoljstvo dok ih čitam. Ali raduje me što ću kasnije nastaviti s drugim dijelima A. Kristi gdje ću moći da razmišljam i nagađam ko je kriv.

I da zaključim...


Na ovom sajtu kojeg sam otkrila prošle godine može da se naći sve o izdanjima Agatinih knjiga na ex Yu prostorima i razni članci i zanimljivosti.

http://agatha-christie.net/

Sjetih se sada i video igrica. Ja sam igrala Smrt na Nilu i Opasnost u End Hausu koje su na hidden object fazon. Kad otvorim wiki vidim da se one ne spominju, ali da su rađene ABC ubistva, Ubistvo u Orijent Ekspresu i Zlo pod suncem.

Eto bila sam preopširna, ali mi je bilo zadovoljstvo (ali i iscrpljujuće ) Možda će i nekom Poaro fanu ovo i koristiti. Ja u telefonu imam u bilješkama kratku varijantu Poaro univerzuma, najviše da bih znala što mi fali od priča,  tako da ako je ikad izgubim, imam ovdje sve.


P.S. Još nešto nevezano za Poaroa. Voljela bih da se i predstava Mišolovka pretoči u roman. Prikazuje se od 1952. pa me zanima o čemu se radi, a da ne čitam s wikipedije. Nego hajde, možda jednom i predstavu pogledam.  

Ne brinite, završila sam Poaroom i Agatom sem što ću ostavljati komentar kad neku od knjiga završim. Sad o ostalim knjigama.

Dva klasika iz prošlog vijeka koja su mi posebna i  koja ovdje nisam pomenula.

Prohujalo s vihorom  (Margaret Mičel) i Rebeka (Dafne de Morie).

Prohujalo s vihorom i Skarlet O Hara. Opisano je 12 godina njenog života i 12 godina dešavanja na jugu SAD-a. Toliko je dobro i detaljno predstavljena i tadašnja atmosfera i psiha Skarlet da se doslovno čovjek može prebaciti u to vrijeme i imati sliku pred sobom kako je to izgledalo. Razvoj Skarlet od djevojčice kojoj je udaja za voljenog najveći san u životu  i koja nikad ni o čemu nije morala brinuti toliko da je ni glasine o rate nisu ni najmanje dotakle (koga briga za rat, Ešli ne zna da ga volim, a oni mi pričaju o ratu kojeg neće ni biti fazon) do djevojke koja je prošla rat, glad, koja je dotakla dno i postala glava porodice i koja se izborila ne birajući sredstva. Možda bi se reklo današnjim riječnikom i u današnjim pričama da je bila sponzoruša. Ali ne. Udaja za Frenka Kenedija je značila da će ona moći da spasi Tari, a Tara je njen život, i više od njenog života. Reta Batlera je iskreno voljela još od onog plesa  u Atlanti. Ali bila je tvrdoglava na svoju štetu i nije to shvatala. Tek kada je izgubila i Melani i Reta shvatila shvatila je koliko ih je voljela. To poglavlje koje opisuje njen oproštaj od Melani prenosi posebnu emociju.

Melani Hamilton. Čovjek u pravom smislu riječu. Karakter za divljenje. Nažalost, danas bi se za takve osobe reklo da su naivne budale. Ali nije Melani bila obično krhko biće nesposobno za život. I te kako je imala snagu karaktera, prkos, znala je da se suprotstavi i za njene voljene niko nije smio da kaže nijednu lošu riječ u njenom prisustvu. U svakome je mogla da vidi dobre osobine, ali to ne znači da nije svjesna loših. To znači da ona u toj osobi vidi ono što može da bude, potencijal koji može da ostvari kroz svoje vrline. Voljela bih imati takvu osobu blizu sebe.

Rebeka, roman u kojem je glavna junakinja odavno umrla, a teorijskoj glavnoj junakinji ne znamo ni ime. Zaista sam mogla da saosjećam sa neimanovanom, i voljela sam njenu i Maxovu priču, posebno onaj početak.  Menderli i njegovu okolinu sam tačno mogla da osjetim i da zamislim. Gospođa Denvers jeziv lik. Izdanje koje imam je  iz 1952. i to mi je najstarija knjiga u biblioteci. Njen miris

Ne mogu da ne pomenem i Ben Hur (Luis Volas). Zaista posebna priča i impresivan život Jude Ben Hura. Ipak, film je bio bolji i sve što je u filmu promijenjeno u odnosu  na knjigu je dobro urađeno.


Jedna priča koju sam čitala tokom proljetnog karantina, a imala sam je kući godinama je Bili smo lažovi (E. Lokart). U centru priče je četvoro tinejdžera, međutim to nije tinejdžerska priča već priča o jednoj bogatoj, disfunkcionalnoj porodici koja se sem privatnim ostrvom nije mogla pohvaliti sa mnogo toga. Ovu knjigu preporučujem za ljetni ugođaj.


U vrijeme prije nekih 7-9 godina sam čitala neke stvari koje danas ne bih. Recimo Sidni Šeldona. Iako su mu priče zanimljive svrastavam ih  u smeće literaturu, dakle nimalo je ne cijenim. Čitala sam Gospodar igre,  Druga strana ponoći, Ponoćne uspomene, Pjesak vremena, Krvna veza, Ako sutra dođe. Prvu izdvajam kao najbolju, a druge dvije imaju dobru priču i poznate su i kao i  film, ali gajim neku odbojnost prema njima.

Čitala sam i 2 ili 3 knjige Nore Roberts. Sve su to lijepe ljubavne/porodične priče, ali nakon 2 ili 3 knjige sam znala tačno kako će završiti sledeća koju sam započela i odustala. Više se i ne sjećam koje sam čitala, toliko su iste.  Jedna je imala zvijezdu u nazivu.  Čitala sam i par njenih futurističkih krimića koje je pisala pod imenom J.D.Rob, da nisu futuristički bili bi ok. Od tada je zaobilazim u širokom luku.

Pa onda Daniela Stil. Nikad me nije privlačila, jer imam utisak da je to sve isti fazon. Ipak pročitala sam davno  knjigu Rasrkšće jer sam je imala kući. Od starta sam znala kakav će biti kraj,  a da sa Stil nisam imala dodira prije toga... Doduše zanima me da pročitam Prsten pošto je film fenomenalan, a u centru zbivanja je ljubav brata i sestre koju su radvojeni u II svjetskom ratu.

Od Džejn Ostin sam samo čitala Gordost i predrasude. Ok za razonodu, ali nema nikakvu specifičnost tako da se nisam zainteresovala za njena ostala djela.

Trilogiju Milenijum moram pomenuti. Lizabet Salander je zaista lik za pamćenje. Prvi dio se može čitati kao knjiga za sebe, ali drugi i treći moraju ići u komadu. Čitala sam je sa velikim zadovoljstvo, čak sam htjela i da je imam. Ali za sada više nemam želju da je opet čitam iako je odlična. Valjda mi je u isto vrijeme  i mučna pa zbog toga.

Trilera sam čitala gomilu, a dosta njih koje sam pročitala i ne pamtim, ili pamtim dio sadržaja, ali ne i naziv. Jedan simpatičan je Klijent od Džona Grišama. Hirurg (Tes Geritsen) je dobar, ali jeziv. Prije par godina sam čitala Zov anđela  (Gijom Muso). Sam sadržaj i početak djeluju kao romantična komedija, ali je zapravo sve samo ne to. Dopala mi se.

Moram izdvojiti Harlana Kobena. Njega preporučujem ljubiteljima krimića. U modernoj književnosti on je zaista majstor za misterije. Čitala sam Šest godina, Drži se, Nestao zauvijek, Nevin, Obećaj mi... Ne zna se koja je bolja. Skoro sam kupila Ne odustaj nju planiram uskoro.

Prošle godine sam za rođendan dobila švedski triler Djevojka koja je ćutala (Hans Rosenfelt i Mikael Jort). Izuzetno mi se dopalo zbog tempa radnje, načina vođenja istrage. Skroz drugi stil od Kobena koji mi čak i više prija, nekako je životniji. Likovi koje vode istragu se pojavljuju i u drugim knjigama. Slučajevi su odvojeni, ali se njihovi privatni životni, razmirice i dešavanja nadovezuju iz knjige u knjigu. Ipak tako je pisano da se može shvatiti o čemu se radilo, ali ipak osjećam da nešto fali. Naravno, kako rekoh, to se nije odnosilo na sam slučaj, on se prati bez povezanosti sa prethodnom knjigom. Svidjela mi se cijela ta ekipa kao i lik profajlera Sebastiana Bergmana, tako da su mi u planu i ostale knjige: Čovjek koji nije bio ubica,  Čovjek koji je gledao žene, Čovjek koji nje bio tamo i Ljudi koji to nisu zaslužili i novi koji valjda ovdje još nije izdat A Higher Justice.

Nekad sam čitala krimi romane iz serijala Key Scarpetta, od Patrisije Kornvol. Dobri su, ali ih više ne bih čitala. Toliko naučnih i hakerskih detalja da prelazi u domen stručne knjige, previše komplikovano za one kojima to nije struka. Na kraju nađu ubicu jer su našli pero neke specifične guske koje se koristi za specifičnu marku jakne koju je nosio ubica. Bukvalno taj fazon. Plus ta Key ima sestričnu koja je tipa sa 10 godina haker koji njoj pomaže u nekim situacijama u istrazi što je krajnje neuvjerljivo. Drugo, volim jake ženske likove, ali ova je super-woman koja nema što ne zna i u šta se ne razumije.

Iskustvo Kristijane F. Mi djeca sa stanice Zoo sam čitala dva puta. Teško, tužno, surovo i mnogim tinejdžerima bih dala da ga pročitaju preventivno. Još one autentične slike

Nisam fan ni poznavalac poezije, ali jednu pjesmu moram izdvojiti. Pjesma o kuji( Sergej Jesenjin).

Zato što povezuje Hajdi sa razigranom znatiželjom, a Amaia je njih večito pratila u opasnosti...

Amaia nije razigrano znatiželjna već naporni krpelj. Ne opraštam Ivanu tu asocijaciju.

Znam za englesku frazu throwing the cat among the pigeons, odnosi se na unošenje nemira u uspostavljen red i mir u nekoj grupi, stvaranje haosa spoljnim faktorom i slično.

Da, upravo u tom smislu se pominje ta fraza u knjizi, a to se i desilo.

Gledala sam koliko priča i kolekcija zapravo ima Agata Kristi. Ima ih 175 zajedno sa onih 12 koje su spojene u roman Velika četvorka Njih 6 nisu kriminalističke (kolekcija Star over Betlehem) dok su 3  objavljene posthumno. Kolekcija ima 23 otprilike s tim što se preklapaju u mnogim pričama, tipa 1 priča se pojavljuje u dvije ili više kolekcija. Skoro sve priče su  izdane i u USA i u UK, ali u različitim knjigama,  pa odatle toliki broj kolekcija.

Danas sam skontala da ih ja imam čak 108.

Umesto da ih odvrati od droge, njima se probudila radoznalost u vezi iste.

Svašta. Svakako sam i mislila da onaj ko je čita treba da ide u tu avanturu s predznanjem o čemu se tu radi i zašto je bitna. Kapiram da nekog ko hoće da se drogira, knjiga neće obavezno odvratiti, ali da probudi želju za tim stvarno je fascinantno.

Meni je poezija oduvek bila dosadna. Čitala sam je samo u školi i za školu, zato što sam morala.

Isto.

Ali ja nisam radila ovo

pretvarala da obožavam epske pesme

Sjetila sam se još jednog trilera. U šumi od Tane Frenč. Preporučila bih je da me kraj nije razočarao.

Knjige koje nisu romani, koje sam uglavnom skorije čitala ili planiram da čitam:


Priroda:

Čudesa stvaranja (Harun Jahi) - govori o fascinantnim detaljima u životinjskom svijetu što je propraćeno sa kvalitetnim slikama... Recimo jedan detalj me je posebno zapanjio: ženka kengura u torbi ima tri mladunčeta različite starosti kojima trebaju različite vrste mlijeka koje ona produkuje, svako mladunče tačno zna iz koje dojke ide mlijeko koje njemu treba...

Dinosaurusi - nevjerovatna otkrića (Djuen Giš) - da, čitala sam  knjigu o dinosaurusima.   Interesantna je, govori između ostalog kako nastaju fosili, o njihovom iskopavanju i sklapanju. Piše da je sklapanje fosilnih ostataka iz jednog nalazišta isto kao da sklapamo slagalicu bez slike, a nemamo sve djelove, i ne samo to, nego imamo pomješane i djelove više slagalica. Baš mi je bilo neobično "putovanje" kroz tu knjigu.

Medonosna pčela (Tomislav Terzin) - nisam je još čitala, sem određenih poglavlja, ali u planu je da je cijelu prečešljam. Organizacija, higijena, podjela dužnosti, njihov ples kojim jedna drugoj objašnjavaju gdje je hrana - malo je reći da je fascinantno kako pčele funkcionišu i koliko su korisne.

Vasiona u Bibliji (Radomir Grujičić) je u planu za čitanje.


Arheologija/istorija

Nestali gradovi i civilizacije (Drago Obradović) Sažeta  i interesantna knjiga o 15 gradova i civilizacija koje su nekad postojale sa propratnim slikama... Ur Haldejski, Vavilon, Ninevija, Petra, Smirna, Atina su neki od gradova. Autor je inače jedini stručnjak za arehologiju s područja jugoistočne Evrope i autor je dosta knjiga iz te oblasti. Čitala sam ovu i Arheologija potvrđuje Bibliju.

Svijet sedam crkava (Laslo Galus) Knjiga govori o 7 gradova na području današnje Turske, u kojima su nastaje hrišćanske crkve i koji se pominju u Otkrivenju. To su Efes, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija  i Laodikeja. Pisana je da je jednako interesantna i laicima i teolozima, i govori kakvi su to bili gradovi, o kulturi, položaju, bogatstvu, značaju, interesantnim činjenicama, religiji i kako je tamo došlo hrišćanstvo.

Sahranite mi srce kod ranjenog koljena (Di Braun) opisuje uništavanje Indijanaca u Americi tokom perioda od 30 godina. Tužna je i potresna.


Biografije

Umrijeću slobodan (Umberto Noble), Čovjek kojeg nisu mogli da ubiju (Stenli Maxvel) i Greben spasa (Buton Herdon )- ne zna se koja je fascinantnija.

Ljubavna priča iz Vitlejema (Kendal Daun) i Adasa - jedna noć sa carem (Tomi Teni & Mark Endru Olsen) - i jedna i druga su biografije biblijskih ličnosti. Prva je pisana po bibl. Knjizi o Ruti, i u stvari se radi o zamišljenim dijalozima Rute i njene svekrve i njihovom životu po povratku u Izrael. Drži se bibl. knjige, ali se dodaju momenti i dijalozi na fazon kako je to moglo izgledati. Ali poenta ove knjige što kroz te dijaloge Nojemina Ruti govori o pravilima, zakonima i smjernicama iz Petoknjižja, i neke stvari prosto postanu lakše za razumjeti. Interesantna mi je ideja da se pojasni dio Biblije kroz zamišljene razgovore druge dvije biblijske ličnosti.

Ova druga knjiga me je razočarala. Očekivala sam teološko tumačenje Knjige o Jestiri koja mi je jedna od najdražih bibl. knjiga dok mi je carica Jestira (Adasa) inspiracija i motivacija. Međutim, ta knjiga je zapravo roman koji najviše govori o Jestirinom životu prije dolaska na dvor cara Asvira, dakle govori o onome što  u Bibliji nije opisano, dok manji dio tumači ono što je uslijedilo po dolasku na dvor. Roman objektivno nije loš, ali nije ponudio ništa specijalno. Ništa se ne gubi ako se ne pročita.

Od roba do premijera  Karlaj B. Hejns je biografija još jedne bibl. ličnosti, Josifa iz Starog zavjeta i odlična je, i apsolutno je preporučujem za sve uzraste.

To je moj stav i ne mogu drugačije (Roland Bainton) je biografija Martina Lutera i odlična je.  

Tragedija genija, duševni poremećaji znamenitih ljudi (V.Stanojević) je tek u planu za čitanje, ali preporučena mi je kao odlična. Između ostalih govori o Betovenu, Tolstoju, Dostojevskom, Balzaku, Napoleonu, Šekspiru...


Um/psihologija

Izgubljena umjetnost razmišljanja od Nila Nidlija  sam čitala neka poglavlja koja su me interesovala,  sasvim dovoljno da me privuče da je pročitam cijelu,  a u planu je i Ključ mentalne snage od istog autora i Upoznaj sebe (Florens Litaner). Zadnja govori o 4 tipa ličnosti.


Sledeće 3 ću nazvati nezgodnom tematikom.

Vatikanske ubice (Alberto Rivera) nije tek tako postala bestseller. Zastrašujuća, zanimljiva s temom koja nije nimalo ugodna.

Vavilonska misterijska religija (Ralf Vudrou) - kako i samo ime govori radi se o paganskoj religiji i običajima starog Vavilona i o pitanju da li ta religija i danas postoji u nekom obliku.

Pacovski kanali Mark Arons & Džon Loftus govori o načinu na koji su neki nacisti izbjegli nakon II svjetskog rata.

Kad sam kod nezgodne tematike u planu mi je i jedna knjiga o vakcinama. Puno je kontroverzi oko vakcina, pa želim da se malo više  informišem o tome. Nije mala stvar u pitanju, već zdravlje, a ne znam o tome koliko bih htjela.


Religija

Rimljanima poslanica od Džorža Najta dosta olakšava razumjevanje te biblijske knjige.

Religija i zdravlje  (Blagoje Samardžija) - nju sam davno čitala i kako ime govori bavi se uticajem religije na zdravlje.

Vizija kraja i Tajne knjige proroka Danila od Žaka Dukana sam čitala početkom godine uporedo sa svim ostalim komentarima koje imam kući na tu bibl. knjigu i moram ih posebno izdvojiti. Prva je više namjenjena teolozima po struci pa sam dobro razbila glavu dok sam je studirala, ali shvatila sam je najvećim dijelom, a drugu sam čitala po drugi put, lakša je i više je namjenjena i onima kojima teologija nije struka.

Suđenje Isusu  - pravni aspekti (Željko Stepanović) Ovo je zapravo bio rad za konkurs Katedre za pravnu istoriju Pravnog fakulteta Univerziteta u Bg koji je nagrađen 2004. godine. Za samu temu je bilo potrebno da se rad bavi i jevrejskim i biblijskim pravom, a i rimskom s obzirom da Jevreji tada nisu imali vlast da nekog osude na smrtnu kaznu bez dozvole Rima. Po meni je rad stvarno fenomenalan. Posebno sam zapamtila što tumači bibl. stih "oko za oko, zub za zub" koji je, mislim, najviše zloupotrebljivan i pogrešno shvaćen. Sigurno ću je opet čitati.


Za kraj još jedna koju ne znam gdje da ubrojim pošto je dijelom biografija, a dijelom motivaciona. U pitanju je Misli slobodno (Think big) od Bena Karsona, svetski poznatog neurohirurga koji se prije 4 godine kandidovao i za predsjednika. On je prvo napisao Zlatne ruke koja je biografska i koju planiram da čitam čim je dobijem. A onda je uslijedila ova koju je posvetio ljudima koji su mu pomogli da dođe do svega što je postigao. Taj dio knjige  je više biografski i dva puta me je rasplakao. Prvo zbog njegove majke koja se nije pomirila da joj sin bude najgluplji dječak u razredu i koja je još tada govorila da on može mnogo da postigne, a drugo zbog nevjerovatnih medicinskih slučajeva koje je imao tokom karijere. Inače, on je prvi put u istoriji uspješno razdvojio sijamske blizance spojene glavom, a da su oba preživjela. Drugi dio knjige govori o tome kako prepoznati i iskoristiti svoje talente i ramišljati o velikim stvarima.

U međuvremenu sam pročitala još Poaro lektire.

Slonovi pamte - jedan od dva romana gdje Poaro istražuje zločin iz prošlosti u saradnji sa svojom otkačenom prijateljicom Ariadne Oliver. Zato je i zanimljivo jer dokaza maltene da više i nema, a svjedoci se sjećaju događaja maglovito i nepouzdano. U filmu su dodali još jedan dio radnje u sadašnjosti sa likovima koji se u knjizi samo usputno pominju.

Velika četvorka - iz 3. puta sam je konačno pročitala. Zapravo je zanimljiva samo što je potpuno drugačija od ostalih, i ostala mi je kao najmanja draga priča iz Poaro kanona. Ovaj put je glavni zločinac međunarodna organizacija koja je odgovorna za mnoga nedjela, nemire i slično, a Poaro im je na tragu.  Ima i mnogo više "akcionih scena" nego u ostalim djelima. Zapravo se radi o 12 odvojenih priča, svaka je cjelina za sebe i na kraju svake Poaro shvati što se desilo i kako se desilo samo što zločinac br. 4 ostaje neuhvaćen do samog kraja. U filmu su, mislim, obradili 6 priča od tih 12. Ono što je u ovoj knjizi najposebnije u odnosu na ostale je to što je u njoj najviše došlo do izražaja  Poaroovo prijatljestvo sa Hejstingsom. Zaista je bilo dirljivo.

Ubistva s monogramom od Sofi Hane je zaista dobar roman i vrijedan čitanja, ali na momente malko predvidiv i na momente malko naporan s preokretima ko je kome prijatelj ili neprijatelj. Ipak ono što je najveća pohvala knjige jeste osnovni uzrok zločina. Nosi snažnu poruku. Ono što sam skoro saznala je to da zapravo oživljavanje Poaroa nije bila ideja ove spisateljice nego su njoj došli s tom ponudom. Ona je inače zagrižen fan Agate Kristi i sa 14 godina je već imala sva njena djela.

Pažljivo oponaša stil Agate Kristi i do najsitnijih detalja Poaroove karaktiristike. Mnoge detalja zločina koristi iz njenih djela, ali ipak se vidi da to nije tip zločina koji bi Agata napisala. Osim toga uključila je i lične traume iz prošlosti policajca koji vodi slučaj.

Evo nekih detalja koje "kopira":

Spoiler:

Rani slučajevi Herkula Poaroa je simpatična zbirka 18 Poaroovih slučajeva s početka karijere, koje je, osim 4, "zapisao" Hejstings. Kratke i slatke priče, rekla bih, jer se brzo čitaju, imaju obično po 15-20 strana, a opet nisu manje interasantne od romana. Idealno kad se nema vremena za opširnije štivo. Nije mi bilo jasno zašto samo jednu od njih nisu ekranizovali - Nasleđe Lemeržerovih dok je nisam pročitala. Malo je specifična i teška zato što je jedan

Spoiler:

trebao biti žrtva

Spoiler:

a ubica je

Spoiler:

Zato pretpostavljam da je to bilo previše teško da bi bilo ekranizovano.


Poaro istražuje - za ovu kolekciju važi sve kao za gornju. Svih 11 pričica je "zapisao" Hejstings.

Avantura božićnog pudinga sadrži 5 priča od čega su tri opširnije, po 60, 80 strana. One se definišu ne kao short stories nego kao novellas. Svih 5 su i više nego zabavne. Priča Avantura Božićnog pudinga mi je najdraža od svih koje su se bavile krađama.

Ubistvo u uličici ima 4 priče od koji su 3 duže od 50 strana. Ogledalo mrtvog čovjeka mi je omiljena.  

Žuti iris i Drugi gong su priče koje ne pripadaju gornjim kolekcijama, mada su u ovom izdanju štampane kao dio gornje. Prva je ostala malo nedorečena u vezi s nečim, a druga je prva, kratka verzija priče Ogledalo mrtvog čovjeka. Međutim, ubica je različit iako je suština priče ista.

Kad sam kod ovih priča koje imaju dvije verzije. Planovi podmornice i Nevjerovatna krađa imaju potpuno istu suštinu, samo je druga opširnija i ima jednu ličnost više. Ubistvo u uličici i Ubistvo u Market Bejzingu opet imaju istu formu, ali je žrtva je u jednom slučaju muškarac, u jednom žena, i imaju različite prošlosti.

Muke Herkulove je zbirka priča oko koje sam bila malo skeptična. Kako je mitologija inspiracija za ovu zbirku i kako je film bio sam turoban, klaustrofibičan, valjda sam očekivala nešto čudno  i apstraktno.   Međutim, u pitanju su kratke priče sličnog tipa kao i prethodne,  samo što je Poaro svaki od slučajeva povezao sa Herkulovim zadacima. Otmica, ubistvo, nestala osoba, krađa...svega ima po malo. Otkriću da je u jednom slučaju Paoro israživao otmice pekinejzera. Nisam mogla vjerovati. Za film je korišteno 5 priča koje su objedinili u jednu. Za 4 mi je jasno zašto nisu korištene, a za dvije mi je žao što nisu pravljene kao zasebne epozode jer su sjajan materijal. To su Lernejska hidra i Kretski bik koje su mi i omiljene priče iz ove kolekcije.

Za razliku od romana koji se svi bave ubistvima, u kratkim pričama ima svega, ubistava, krađa, otmica, rasturanje narkotika,  u jednoj nema zločina uopšte (ono što je ekranizovano nema veze sa tom pričom), u par slučajeva je Poaro spriječio ubistvo, a bilo je i samoubistava predstavljena kao ubistvo.

Ana, sada ću opet zvučati kao smarač. Ali ako ti se dopao roman Zlo pod suncem može da ti se dopadne i priča Trougao na Rodosu od 30ak strana. Slična atmosfera i ljubavni trougao. Isto je dobra za ljetni ugođaj, a ja sam posebno uživala i u filmu.

I Zavjesa zadnji roman u kome je ubica zaista drugačiji od svih dotadašnjih. Isto Hejstings priča priču u prvom licu. Sa ovom pričom se ciklus savršeno zaokružuje pošto se Poaro i Hejstings nalaze u Stajlsu, u istoj kući gdje su prvi put zajedno istraživali zločin. Da, rasplakala sam se dok sam čitala zadnje strane.

Rečenice koje su me posebno dirnule (nema spoilera o ubici i zločinu):

Spoiler:

 

Sada sam zvanično pročitala sve sa Poaroom što sam imala u kućnoj biblioteci. Ostaju još Herkul Poaro i paviljon u Grinšoru koja još nije došla do mene i onih 5 priča koje nemam uopšte.   Ovog ljeta sam zaista, zahvaljujući koroni, imala vremena za čitanje i opuštanje.

Za kraj ljeta ću još reprizirati Zlo pod suncem koju sam čitala već prošle godine, ali imam neodoljivu želju da je ponovim ovih dana. Možda ću i Smrt na Nilu.

Baš sam razmišljala ako bih morala nabrojati TOP 5 Poaro romana koji bi bili. Napraviću TOP 5 i TOP 10 listu.

1. Zagonetni slučaj u Stajlsu
2. Ubistvo Rodžera Akrojda
3. Lord Edžver je mrtav
4. Pet prasića
5. Ubistvo u Orijent Expres

6. Ubistva po abecedi
7. Smrt na Nilu
8. Zlo pod suncem
9. Opasnost u End hausu
10. Tužni čempres

Ovo je bilo jako teško jer ih ima još koje mogu ovdje uvrstiti.  

Pročitala sam i djela Neočekivani gost i Paukova mreža. Obje su pozorišne predstave pretočene  u romane. Sjajne su, baš! Čak i bolje od Crne kafe koja je sa Poaroom. Ako uporedim njih tri, Crna kafa je najslabija (ne loša, nego manje dobra od ove dvije), a prosto ne mogu da odlučim koja je bolja od druge dvije. Paukova mreža možda, pošto je specifična, jer se kroz nju suptilno provlače komični elementi što je čini jako zabavnom i simpatičnom. U njoj se pojavljuje po jedan element/detalj koji se koristio u priči Avantura jeftinog stana i romanu Zlo pod suncem.

Vidjeću što ću sada, da li ću nastaviti sa Agatom ili ću preći na ostalo što mi je u planu. Najvjerovatnije ću ove godine još pročitati dva romana koja je pisala kao Marry Westmacott i Nepoznato odredište koja mi se nekad nije svidjela i nisam je dovršila, pa da pokušam opet. Za ostatak ću sačekati sledeće ljeto kada ću još i ponavljati neke od Poaro romana koje sam ubrojala u TOP 10.

Nisam znala da je prva knjiga koju je Agata ikad napisala zapravo ljubavni roman Snow upon the desert koji nikad nije objavljen. Zanimljivo, taj naziv koristi u romanu Smrt na Nilu za roman jedne propale spisateljice koja zajedno sa Poaroom i ostalim likovima krstari Nilom.   Ima još nekoliko priča i predstava koje nisu nikad objavljene, a našla sam da je napisala i scenario za film po romanu Dikensa, ali da nije korišten. I da, priča zapravo ima čak 183 od čega su 171 po kolekcijama, dok su ostale ili neobjavljene ili objavljene posthumno. Ona se zaista napisala tokom svog života! Romani, priče, pjesme, autobiografije, predstave, nema čega nema... Kao što rekoh, neka djela su iskrsla posthumno. Npr. u avgustu je po njenoj nikad objavljenoj predstavi The lie napravljena adaptacija u radio play. Bila je i jedan od sudija na takmičenju 1000 detektivskih priča od kojih je 10 objavljeno u knjizi The times of London Anthology of detective stories.

Koliko sam istraživala, ovo bi bio rezime:

-66 krimi romana
-1 roman sa 13 koautora - članova  The Detection Club-a
-6 ljubavnih/porodičnih romana
-1 neobjavljen roman
-2 autobiografije
-3 knjige poezije
-8 radio predstava i 1 TV predstava (5 na bazi već postojećih priča)
-18 predstava (11 na bazi romana/priča)
-5  neobjavljenih predstava
-1 esej Does a Woman’s Instinct Make Her a Good Detective?
-1 scenario
-183 priče (uključujući i short stories i novellas)



E da, bila sam pomenula da mi je žao što Mišolovka nije pretočena u roman, međutim ta predstava je rađena po priči Tri slijepa miša koju imam.  

Edit: juče (20.09.) reprizirana Zlo pod suncem  u jednom danu, veći dio dio na plaži, a ostatak kući. To je zaista bio ugođaj za vjerovatno zadnji dan kupanja ovog ljeta.